Biznis

samo pozitivno

Mlada Monika Ninčević živi svoj san

Mlada Monika Ninčević živi svoj san

Monika se inače rodila u Australiji, no njezin otac i majka, koja je rodom s Mauricijusa, odlučili su se vratiti u Hrvatsku, u Zadar, kad su joj bile četiri godine. “Tko ne bi?” pita Monika koja, osim što je vlasnica, radi i kao chef u kuhinji svog restorana.

U marini Piškera ovo je ljeto započela neka nova priča. Na mjestu starog restorana, Klifa, otvorio se novi čija je vlasnica ni manje ni više nego 20-godišnja Monika Ninčević. Upravo taj podatak krije i tajnu njegova imena - No 20 Restaurant and Bar.

“Kad sam razmišljala o imenu restorana htjela sam nešto posebno, nešto što će za mene imati neko značenje. Palo mi je na pamet da nije svaki dan da netko s ovoliko godina krene u ovaj biznis. I to mi se činilo dosta posebnim, baš mi se svidjelo ime. Ima i neki nautički đir. Jako mi se uklapalo u cjelokupno okruženje i poziciju restorana”, objašnjava simpatična Monika.

Pozicija i okruženje doista su odlični - potpuni mir, prelijepi pogled na tirkizno more i gole padine kornatskog otočja.

Monika se inače rodila u Australiji, no njezin otac i majka, koja je rodom s Mauricijusa, odlučili su se vratiti u Hrvatsku, u Zadar, kad su joj bile četiri godine. “Tko ne bi?” pita Monika koja, osim što je vlasnica, radi i kao chef u kuhinji svog restorana. Kulinarstvo i slastičarstvo učila je u Londonu, u poznatoj školi Le Cordon Bleu, gdje je prošla i edukaciju za kulinarskog menadžera.

Sam restoran otvoren je 22. lipnja, a u postojeći su objekt uveli određene novosti. To su primjerice potpuno novi drveni stolovi i stolice u različitim bojama, proširena je terasa, stavljeni su nova kuhinja i bar, kao i pod, od osb ploča. Moto iza uređenja samog restorana - čijom terasom dominira kamen i drvo - jest tradicija s modernim štihom.

Ista nit vodilja provlači se i kroz menu.

“Kad sam razmišljala o otvaranju restorana i kreiranju menija, o marini i ugođaju, htjela sam zadržati hrvatsku tradiciju. Ja sam Hrvatica i smatram da Hrvatska ima jako puno dobrog za ponuditi i voljela bih da i stranci mogu vidjeti tu tradiciju, vidjeti da Hrvatska stvarno nudi najbolje proizvode. No, uz tu tradiciju, želim ubaciti i taj moderan štih, kroz prezentaciju, dodavanje novih namirnica ili začina u svoja jela”, objašnjava.

Inovacije o kojima priča nešto su što proizlazi iz njezina djetinjstva.

“Ti novi začini su nešto što sam naučila u svom odrastanju. Najveća inspiracija u kulinarstvu mi je moja mama s kojom kuham od svoje 10. godine. Pošto je moja majka s Mauricijusa, a otac Hrvat, taj mi je miks dopustio tu maštu da mogu kreirati, dodavati neke nove začine, nešto pikantnije ili drugačije. Primjerice, dodala bih u neko jelo voće ili spojila neku kombinaciju koja se ne viđa toliko često”, govori.

Eksperimentiranje i inovativnost te vrste zasad se odnosi samo na predjela i deserte. Što se tiče ribe, drže se tradicionalnijeg pristupa, u temelju kojeg je svježina proizvoda. Ima tu riblje plate (1400 kuna) te ulova dana (od 550 do 750 kuna po kilogramu), a u segmentu jela koja se trebaju unaprijed naručiti navedeni su peka od hobotnice za četiri osobe (1500 kuna po kilogramu) ili riblji brudet za četiri osobe (1900 kuna po kilogramu). Ima i mesnih opcija - pileći ražnjići (170 kuna) ili primjerice biftek (300 grama, 520 kuna).

Zanimalo nas je kako to da se odlučila otvoriti restoran upravo u - zbog svoje izoliranosti usred netaknute kornatske divljine - legendarnoj marini Piškeri.

“Još dok sam bila u školi shvatila sam da mi se život u Londonu nije dopao. Cijeli život živite na moru i kad odete s mora vidite koji ste privilegij imali. Kad se probudite, možete vidjeti more, lijep sunčan dan, lijepo vrijeme. Tamo, u Londonu, sve je nekako tmurno. London je, naravno, predivan grad i na vrlo visokoj razini s gastronomijom, tako da sam tamo mogla puno naučiti, ali nisam se htjela zadržati. U međuvremenu, cijela je obitelj bila tu i tražila gdje bi se u Hrvatskoj nešto moglo pokrenuti ili raditi te se ukazala prilika za ovaj restoran. I daleko si, i izoliran si, ali ovaj pogled, ovo mjesto...”, govori.

U svojoj ponudi, što hrane što vina, posežu za domaćim, hrvatskim. Sve nabavljaju lokalno, na vezi su s ribarima oko ulova, a surađuju i s OPG-ovima.

Monikin tim sastoji se od 13 osoba. Ona je glavni kuhar, u kuhinji pomaže i njezina majka, imaju i koktel majstora, kuhara na tavama, roštilj majstora iz Srbije, a za njih radi čak i dvoje filipinskih državljana. To su 29-godišnja Jean Torregoza, koja je po zanimanju medicinski tehnolog, i 25-godišnji Dali Mohidin. U Hrvatskoj im se, kažu, sviđa. Lijepo je, mirno, a ljudi su dobri, tvrde.


Reci što misliš!