Novosti u Ovršnom zakonu propisuju kako se ne smije plijeniti cijeli iznos plaće

Kad se građani s prosječnim i ispodprosječnim plaćama vrate s godišnjih odmora i požele dignuti kredit kako bi, primjerice, popravili krov prije jesenskih kiša, mogli bi doživjeti poprilično iznenađenje.

Naime, zbog toga jer su od sredine lipnja na snagu stupile izmjene Ovršnog zakona, bankari bi im mogli zaoštriti uvjete dobivanja kredita, odobriti kredit s duljim rokom otplate od željenog, odobriti skuplji kredit ili možda čak poručiti da ne mogu dobiti kredit. Zašto?

Riječ je o tome da novosti u Ovršnom zakonu propisuju kako se ne smije plijeniti cijeli iznos plaće, nego se svakom lošem dužniku moraju ostaviti na raspolaganju barem dvije trećine prosječne plaće neto, što iznosi oko 3200 kuna.

Prema podacima Zavoda za statistiku, naime, prosječna je neto plaća u državi 4800 kuna. To, naravno, nikako ne odgovara bankarima koji teško mogu pristati na to da ne naplaćuju pune iznose svojih potraživanja. Još u potpunosti nije jasno kako će se ponašati banke, ali je jasno da imaju cijeli niz mogućnosti na raspologanju. Najvjerojatnije da će dužnicima s prosječnim i ispodprosječnim plaćama u većini slučajeva predlagati dulju otplatu kredita, što znači da će im na taj način obračunati i naplatiti više kamate.

Vrlo je vjerojatno da bi mogle zatražiti dodatne, strože instrumente osiguranja povrata kredita, poput više jamaca, višeg obveznog depozita i slično. Banke bi jednostavno mogle ograničiti i maksimalni iznos rate. Logično je, primjerice, da pojedincu s prosječnom plaćom možda nikako neće htjeti odobriti ratu kredita višu od 1600 kuna mjesečno.

Zbog toga je jasno da bračni parovi s ambicijom kupnje stana unaprijed moraju računati na kreditno sudužništvo ako uopće žele zatražiti bilo kakav veći dugogodišnji stambeni kredit. Zaključno, banke imaju jednostavnu praksu zaračunavanja viših kamata ili naplaćivanja dodatnih naknada rizičnijim dužnicima te nije isključeno dizanje kamata za te, zbog ovršnog zakona, rizičnije kredite siromašnijim građanima.

Valja dodati da se ove izmjene Ovršnog zakona odnose i na već postojeće kredite. Drugim riječima, bankari će možda morati nešto poduzeti i u vezi s dodatnim jamstvima postojećih dužnika s nižom platežnom sposobnošću.

Za izmjene u Ovršnom zakonu gorljivo su se zalagali sindikalci jer su željeli zaštititi najsiromašnije slojeve stanovništa od osobnog bankrota, ali očito nisu razmišljali o tržišnim posljedicama svoje inicijative. Kao da su zaboravili da dobivanje kredita nije nikakvo zakonom zajamčeno pravo, nego pitanje procjene poslovne banke o tome isplati li joj se nekome posuditi novac? Je li put u pakao popločen dobrim namjerama?