Što je limit zaduživanja?

Limit zaduživanja način je na koji američki Kongres kontrolira koliko se Američka riznica može zadužiti. Kada planiranu potrošnju ne prate porezni prihodi, vlada se u pravilu mora zadužiti. U ranim godinama SAD-a, zaduživanje se odobravalo od slučaja do slučaja, pri čemu je Kongres određivao parametre. U posljednjih 70-ak godina, Zastupnički dom i Senat redovito su se uspijevali složiti oko sveukupnog limita zaduživanja. 'Plafon' se često pomicao uvis, više od 40 puta od 1980. godine, Neki stručnjaci tvrde da limit zapravo uopće nije potreban, jer uglavnom služi za periodične istupe zakonodavaca o problemu duga kojeg sami stvaraju. Drugi ističu da ih proces može natjerati da sagledaju dugoročne posljedice svojih odluka o potrošnji.

Nepristani Ured za proračun američkog Kongresa (CBO) prethodno je zaključio da su oba prijedloga neusklađena s najavama nihovih autora. Analitičari CBO-a zaključili su da bi u razdoblju od deset godina Boehnerov zakon smanjio proračunski deficit za 850 milijardi dolara, a Reidov za 2.2 trilijuna; republikanci su, podsjetimo, najavili rezanje troškova za 1.2 trilijuna dolara, a demokrati za 2.7 trilijuna. Neizvjesno je bi li ijedan plan mogao proći oba doma Kongresa, kao i bi li se u slučaju prolaska republikanskog prijedloga izbjegao predsjednički veto.

Nastojeći prilagoditi zakon propagandnim porukama, Boehner se trenutno koprca u vlastitoj mreži, pokušavajući u nju dovabiti i cjelokupni korpus republikanskih kongresnika. Čelnici stranke odgodili su glasanje o zakonu, no očekuje se da će do njega ipak doći u četvrtak.

Reid plastično opisuje Boehnerov zakon, navodeći da je to samo 'veliki vlažni poljubac desnom krilu', sklepan kako bi zadovoljio njihovu strast za što nižim porezima i rezanjem socijalnih prava iz proračuna. Demokrati planiraju podići limit zaduživanja za 2.7 milijardi dolara s nekoliko osnovnih mjera, koje uključuju ograničavanje tzv. diskrecijske potrošnje (na raspolaganju svakom kongresniku), limitiranje troškova ratovanja i čvršću provedbu poreznih zakona, kako korporacije više ne bi mogle izbjegavati državnu daću – pojedini republikanci potonje su okarakterizirali kao 'povećanje poreza'.

Posljednji republikanski prijedlog povisio bi limit zaduživanja za 2.5 trilijuna dolara, od čega bi 900 milijardi stupilo na snagu odmah, dok bi se ostatak isplatio tek nakon što bi se ozakonile preporuke neovisne kongresne komisije, koju bi tim povodom tek trebalo ustoličiti. Prijedlog također predviđa ograničavanje diskrecijske potrošnje, no niti jedna odredba nije posvećena povećanju poreznih prihoda. Članovi Tea Partyja prijete, naime, da će se suprotstaviti bilo kojem prijedlogu koji povisuje poreze ili ne zarezuje proračunsku potrošnju dovoljno duboko.

'Trebaju nam veći rezovi. Ne mogu prihvatiti prijedlog u sadašnjoj verziji', jasan je Jason Chaffetz, republikanac iz Utaha, koji tavori u Kongresu zahvaljujući podršci Tea Partya. Demokrati smatraju da povećanje prihoda mora biti ključni dio bilo kakvog prijedloga za smanjenje deficita.

Ugrožena socijalna sigurnost

Bill Daley, šef ureda Baracka Obame, izjavio je za NPR da se Boehner u svojoj stanci suočava s političkom stvarnošću, s kojom se 'mora nositi, kao što to čini i sam predsjednik'. Daley ističe da je Obama, zbog pristanka na bolne rezove, naišao na duboke kritike dijela svojih pristaša. 'Spreman je nositi se s kritikama jer vjeruje u uravnotežen deal koji će ojačati Medicare i Medicaid (državno zdravstveno osiguranje)'.

Ukoliko kongresnici i ne postignu dogovor, naposlijetku bi ipak mogli izglasati povećanje limita zaduženja za trilijun dolara, kako bi nakon isteka roka 2. kolovoza osigurali rad vlade, te izbjegli odgode u vraćanju američkih dugova i isplati obveza – idućeg dana na naplatu će doći 23 milijarde 'teška' isplata u sektoru socijalne sigurnosti, gdje najveći dio 'gutaju' mirovine.

No ako Kongres i uspije sastaviti nešto što bi odgodilo stečaj za nekoliko mjeseci, bonitetske agencije još uvijek mogu odlučiti da to nije dovoljno. Bez dugoročnog plana za borbu s deficitom, te privatne kuće mogle bi sniziti prvoklasni AAA kreditni rejting SAD-a.