Javna tribina „Upravljanje imovinom u vlasništvu RH i dugoročna održivost državnih financija" održana je danas u sklopu internetskog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću (javna rasprava) Nacrta prijedloga strategije upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske od 2013. do 2017. koje završava sutra 17. travnja 2013. godine.

Sudionici tribine koju je organizirao Državni ured za upravljanje državnom imovinom složili su se da je Strategija upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske dobra polazna osnova za ostale strategije, prvenstveno nacionalne strategije razvoja Republike Hrvatske.

Dr. Anto Bajo, istraživač na Institutu za javne financije naglasio je kako ova Strategija mora što prije biti dopunjena strategijom upravljanja dugom RH za rok od barem dvije godine.

Ova Strategija je otvorila neka vrlo važna pitanja i očito je da je nužno što prije procijeniti državnu imovinu i staviti je u funkciju stvaranja novih vrijednosti. Sve članice EU, a i neke koje to nisu, izradile su strategiju upravljanja javnim dugom. Hrvatska mora to što prije učiniti.

Profesor Ljubo Jurčić, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, smatra da nije dobro javni dug pokrivati prodajom državne imovine, te da ova Strategija sama po sebi nije dostatna. Umjesto prodaje, potrebno je povećanje nacionalnog dohotka što se može postići
povećanjem proizvodnje. Nužno je izraditi sektorske strategije, npr. poljoprivredne prizvodnje, bez kojih nema daljnjeg planiranja i računice.

Dr. Mustafa Nušinović, znanstveni savjetnik na Ekonomskom institutu Zagreb, naglasio je kako upravljanje državnom imovinom ne smije biti uvjetovano time tko je trenutno na vlasti, već koju korist to upravljanje može imati za cijelu državu. - Ova Strategija je više koncept upravljanja koji bi se trebao pretvoriti u institucionalno rješenje jer se tek onda može provoditi politika koja bi se trebala
strategijom upravljanja državnom imovinom definirati.

Dr. Gordan Družić, voditelj Odsjeka za ekonomska istraživanja pri HAZU, istaknuo je potrebu razdvajanja upravljanja i raspolaganja državnom imovinom. Privatizacija bi trebala dolaziti u obzir samo ukoliko se njome ostvareni prihodi dalje budu koristili za strateške investicije, a ne za punjenje proračuna.