Sad već davne 1994. grupa entuzijasta koju su činili Zrinko Tutić, Dražen Vrdoljak i Veljko Despot, procijenila je kako Hrvatskoj treba vlastita glazbena nagrada, događanje koje će okupiti tadašnja glazbenu kremu, ali i one koji sanjaju o velikim uspjesima.

Usred zvukova ratnih sirena, željeli su zvuk bubnjeva, gitara, violina i klavira. Na prvu zvuči suludo, ali definitivno je bilo nešto što je svima, ne samo glazbenicima, tada trebalo.

Po uzoru na Grammy, upalila su se svjetla na opatijskoj pozornici Kristalne dvorane i dočekala Olivera, Gibonnija, Prljavo Kazalište, Radojku Šverko, ET, Neki to vole vruće, Hladno pivo (koji su se posvađali oko toga koliko su zaista punk bend ako se nalaze u toj dvorani) i druge. Te, teške i tmurne godine, Maja Blagdan dobila je Porina za Novog izvođača godine, Hitom godine i Pjesmom godine proglašena je Cesarica, Oliveru je pripao Porin za najbolju mušku vokalnu izvedbu, Radojki Šverko za žensku, Hladno Pivo je imalo Najbolji album alternativne rock glazbe (Džinovski), a ET je otišao kući s Porinom za Najbolju grupu s vokalom. Struka je definitivno dobro odlučila.Nagrada koja je dobila ime po operi Vatroslava Lisinskog osnovana je i započeta skoro pa romantično i poetski, u vremenima kada su svi bili željni romantike i poezije. S greškama ili bez njih te unatoč raznim protestima na pozornicama na kojima se dodjeljivao, ostaje činjenica da je glazbena nagrada Porin postala i ostala sinonim za hrvatsku glazbu, priznanje i čast. U toj jednoj riječi satkana je cijela arhiva hrvatske glazbe od 1993. pa do danas.

Kategorije su se, prateći trendove na sceni, dodavale i mijenjale, pokušavalo se kroz ovih 30 godina pronaći idealnu formulu za zastupljenost svih glazbenih autora, izvođača, producenata. I stvarala se arhiva pjesama, uspomena i – fotografija. I više je nego zanimljivo vidjeti poznata imena sa svim vizualnim, modnim, glazbenim i inim izmjenama i izričajima kroz godine – od fotografije Alena Vitasovića kao dobitnika Porina za Novog izvođača 1995. pa do fotografije Nine Badrić 2004. godine kad je osvojila Porina za Album godine - Ljubav, Pjesmu godine, Najbolji album pop i zabavne glazbe i Najbolju žensku vokalnu izvedbu. S odmakom, skoro 20 godina poslije, i ove se dodijeljene statue čine opravdane i smislene. Nina Badrić je Nina Badrić, napunila je dvorana i dvorana, imala hitova i prije i nakon te 2004. godine i jedna je od najboljih vokalistica na ovim prostorima.

Prvih 10 godina glazbene nagrade koja je dočekana s oduševljenjem, obilježili su, ovako na prvi pogled – Oliver, Gibonni, Prljavo Kazalište (te su 1994. pred punom dvoranom izveli svoju Lupi petama, a upravo je istoimeni album odnio titulu Albuma godine), ET, Parni Valjak, Josipa Lisac, Nina Badrić, Dino Dvornik, Tony Cetinski, Urban, Divas, Cubismo, Dado Topić, Darko Rundek, Pips Chips & Videoclips, Songkillersi, Arsen Dedić, Radojka Šverko, Gabi Novak, Giuliano, Marijan Ban (ovogodišnji dobitnik Porina za životno djelo), LET 3, Tedi Spalato, Jinxi, Dalmatino, Goran Bare… Teško ih je sve nabrojati poimence, na web stranici nalazi se kompletan popis svih dobitnika Porina. 

Ovogodišnje dobitnike još iščekujemo, 28. travnja održat će se jubilarna dodjela. Boćarski dom u Zagrebu prenamijenit će se u svečanu dvoranu. Bit će zanimljivo i generacijama poslije raditi usporedbu kao nama danas. Hoće li dobitnik Porina 2023. za Novog izvođača godine opravdati svoja očekivanja za 10,20 ili 30 godina kao Maja Blagdan te davne 1994.? Maja Blagdan je ponovno stala na Porinovu pozornicu 1997. godine kad je dobila nagradu za Najbolju žensku vokalnu izvedbu, za pjesmu Sveta ljubav. 

Danas žare i pale neki drugi žanrovi, ali Sveta ljubav simbol je devedesetih. Kao i Cesarica, Sve još miriše na nju, Da ti nisam bila dovoljna, Afrika, 23. prosinac, S dlana Boga pala si, Sexy cool, Ako me nosiš na duši… Kraj devedesetih i početak dvijetisućitih donosi Apokalipso, S vremena na vrijeme, Ministarstvo straha, Jugo, Činim pravu stvar, Godinama, zatim Ruzinavi brod, Tamo gdje je sve po mom i Trag u beskraju. To su sve Porinovi hitovi u prvih 10 godina. A bilo je hitova i druge vrste. Protestiralo se, slalo poruke s pozornice, psovalo i skretalo pažnju. Ili na sebe ili na mir u svijetu. Ovisno kako tko.

Bilo je tu još trenutaka, pogotovo u prvih 10 godina nagrade Porin, kad se tek razvijao i utabavao sam sebi put u zrelost. Bilo je i puno onih koji su se događali iza pozornice, na after partijima, a koje nikad nećemo saznati. Navodno su najbolji tulumi bili upravo nakon dodjele prestižnih statua. Nije tajna da glazbenici vole tulumariti i te bi arhivske snimke bilo vrijedno imati. A snimka koja ide u kategoriju neprocjenjivih svakako je nastup Ben E. Kinga na Porinu 1995. kad je izveo svoj evergreen Stand By Me.

Na dodjelama glazbene nagrade Porin svjetske zvijezde nisu samo nastupale već i dobivale nagrade. Porinova arhiva ima preko nekoliko vrijednih fotografija Mick Jaggera, Alicie Keys, Santane, Alanis Morissette i drugih s Porinovim kipićem u ruci.

Sve su to trenuci koji su obilježili prvih 10 godina Porina. Imena koja prepoznajemo, ali i imena koja, nažalost, nikad više nećemo vidjeti – Oliver, Aki Rahimovski, Vice Vukov, Dino Dvornik, Arsen Dedić, Boško Petrović, Zdenko Runjić…

Puno ih je otišlo, međutim ono što su ostavili iza sebe i činjenica da su obilježili prvih 10 godina Porina kao i godine poslije te činjenica da je ova imena (i još nekoliko njih) jako teško zamijeniti danas, najvažnija je činjenica o prvih 10 godina glazbene nagrade u Hrvata. Budući debitanti moraju još utakmica odigrati kako bi sustigli one čije bi neobične, hrapave, mekane i specifične glasove i pjesme prepoznali i da nas probude usred noći.