Sinoć je i zadarska publika dobila priliku pogledati toliko hvaljeni glazbeno scenski projekt Kazališta Komedija, ''Mamma mia''

Nastao prema predlošku planetarno popularnog mjuzikla koji čini kolaž pjesama još popularnije grupe Abba, riječ je o produkcijski i vokalno nešto zahtjevnijoj komediji.

Bilo je lijepo za promjenu u Zadru pogledati predstavu uz pratnju pravog orkestra, no nekako ostaje dojam da je veličina dvorane Krešimira Ćosića ''pojela'' onu teatarsku dimenziju.

Interesa za ovaj mjuzikl u Zadru nije nedostajalo, pa je tako mjuzikl ''Mamma mia'' došlo pogledati preko dvije tisuće ljudi koji su tek nakon pauze počeli komunicirati s glumcima.

Naime, radi se o komediji koja koristi Abbine najveće hitove u skladu s odvijanjem radnje, a nju čini velika životna zagonetka - Sophie, buduća mlada, živi na otoku u Grčkoj s majkom Donnom koja vodi tavernu.

Uoči vjenčanja s neodoljivim Skyem, odlučuje pozvati tri muškarca o kojima je čitala u majčinom dnevniku i sva tri, pogađate, mogli bi biti njezin otac koji je treba ''odvesti pred oltar''.

Publika je prvi put pokazala oduševljenje pri prizoru u kojem Sky (Luka Nižetić) skida majicu, a vrlo dobro je reagirala na svaku riječ i pokret odlične Mile Elegović - seksi Tanye.

Sjajne uloge ostvarile su Renata Sabljak kao majka Donna i Elena Brumini kao kći Sophie, jer oduševljavaju svojim vokalnim mogućnostima i definitivno nose cijeli projekt, s obzirom da ga pretjerano ne ''dižu'' energični plesači i ne toliko impresivna scenografija.

Dionice zbora slušaju se na matricu, no svakako treba istaknuti orkestar koji je odlično pratio priču, romantičnu komediju koja očekivano, ima sretan kraj...

Nakon happy enda, uslijedio je mali miks najboljih skladbi, pa smo tako ponovo čuli Mamma miu i Dancing queen odnosno Kraljicu podija - da, pjesme su prepjevane na hrvatski jezik, vrlo dobro, ali za one koji su htjeli čuti ''prave Abbine stvari'', izvedena je samo Waterloo.

Zadrani su se digli sa sjedalica i zaplesali uz ansambl.

Preko dva sata veselja, smijuckanja, pjesme, plesa, šaka suza vrića smija, to je bila Mamma mia, glazbeno scenska fantazija.

Neke stvari su vječne i drage bez obzira na koji način ponovo stupite u dodir s njima, a tako je i sa Abbinim pjesmama...