(Skoro) svi veliki redatelji prije ili poslije polude

Redatelj: Danny Boyle
Glumci: Cillian Murphy, Michelle Yeoh, Chris Evans, Mark Strong
Trajanje: 107 minuta
Ocjena: 7/10

Gotovo svim velikim redateljima suđeno je da nakon nekog vremena potpuno polude. Pa zašto bi Danny Boyle bio iznimka. Čovjek koji se proslavio već kultnim remek djelima "Sasvim malo ubojstvo“ i "Trainspotting“ podlegao je pod pritiskom kojeg donosi epitet jednog od najvećih nezavisnih redatelja našeg doba i glavom bez obzira pobjegao iz granica žanra koji ga je proslavio u potrazi za nečim novim i potpuno različitim.

Ili je možda Boyle jednostavno na vrijeme shvatio da unutar žanra kriminalističkog trilera, tako specifičnog za suvremenu britansku kinematografiju, neće nikad nadmašiti svoja prva dva filma te krenuo u potragu za obogaćivanjem svog redateljskog miljea naslovima drugačijeg tipa. I ne može se reći da je potpuno pogriješio. Boyle svojim kasnijim filmovima možda i nije dosegao genijalnost koja pršti iz svake scene "Trainspottinga“, ali teško mu se može predbaciti da je snimio loš film. Drukčiji, to da, ali ne i loš. Boyle svojim kasnijim filmovima možda i nije dosegao genijalnost koja pršti iz svake scene "Trainspottinga“, ali teško mu se može predbaciti da je snimio loš film. Drukčiji, to da, ali ne i loš.

To vrijedi i za "Sunshine“, još jedan izdanak SF/horor žanra u kojeg je Boyle upao nakon izvrsnog "28 dana kasnije“ (čiji nas nastavak "28 tjedana kasnije“ očekuje uskoro). Priča "Sunshinea“ na prvi pogled naliči na tipični visokobudžetni holivudski blockbuster, ali svatko tko poznaje Boyleov redateljski opus i stilske preferencije zna da je adrenalinska akcija posljednja stvar koju od njega treba očekivati. U bliskoj budućnosti, zemlju je zahvatila katastrofa kozmičkih razmjera. Naše Sunce polako umire i na pragu smo novog ledenog doba, nakon kojeg će uslijediti uništenje čitavog Sunčevog sustava. Zadnja nada čovječanstva je svemirski brod Ikar II i njegova sedmeročlana posada čija je misija približiti se Suncu i bombardirati ga najjačom atomskom bombom koju je čovječanstvo ikad sastavilo, u nadi da će eksplozija ponovo probuditi umiruću zvijezdu koja je središte naše galaksije. Posada je sastavljena od ljudi različitih nacionalnosti, rasa i znanstvenih stručnosti, pažljivo odabranih kao najbolje u svom području. Na njima je sad da se nose s teretom posljednje nade u spas cjelokupne ljudske rase i nađu način za međusobnu suradnju i suživot za vrijeme višemjesečnog putovanja prema Suncu. Angažiranje Cilliana Murphyja za naslovnu ulogu još se jednom pokazalo punim pogotkom. Mladi Irac s ekrana zrači nevjerojatnom karizmom i glumačkim umijećem pomalo nekarakterističnim za svoje godine, te tako omogućuje publici potpuno uživljavanje u, i shvaćanje, njegovog lika.

Iako po svojoj tematskoj odrednici može izgledati kao klasični akcijski SF, "Sunshine“ je u stvari ljudska drama smještena u znanstveno-fantastični milje, "2001: Odiseja u svemiru“ za 21. stoljeće. Bar se u početku čini da ja to bila Boyleova namjera. Film počinje vrlo sporo, laganom razradom i karakterizacijom likova, kako bi publika dobila uvid u motive i poticaje svakog pojedinog astronauta na Ikaru II. U središtu je pažnje fizičar Capa (Cillian Murphy), zaslužan za izgradnju bombe koja će spasiti svijet. Boyle je u ovom filmu još jednom odlučio iskoristiti usluge mladog irskog glumca Cilliana Murphyja, kojeg je i proslavio dodijelivši mu naslovnu ulogu u svom ranijem uratku "28 dana kasnije“. Murphy je nakon toga postao standardni asortiman visokobudžetnih holivudskih spektakla ("Batman Begins“), ali i onih nešto manjih, neki bi rekli umjetnički vrjednijih filmova (kanski pobjednik "Vjetar koji njiše ječam“, a kojeg ćemo uskoro moći vidjeti i u hrvatskim kinima). Angažiranje Murphyja za naslovnu ulogu još se jednom pokazalo punim pogotkom. Mladi Irac s ekrana zrači nevjerojatnom karizmom i glumačkim umijećem pomalo nekarakterističnim za svoje godine, te tako omogućuje publici potpuno uživljavanje u, i shvaćanje, njegovog lika.

No, Boyle u drugoj polovici filma radi jednu ogromnu grešku u pokušaju da spoji nespojivo, pa njegova nova "Odiseja“ polako počinje sve više ličiti na vrlo konfuznog "Aliena“. On na brod Ikar II, naime, uvodi, vrlo simbolično, „osmog putnika“. Njihovo se svemirsko plovilo ne zove Ikar II bez razloga. Postojao je i Ikar I, koji je imao identičnu misiju, no cijela je posada, uključujući kapetana Pinbackera, misteriozno nestala. Ikar II nedaleko od Sunca nalazi na olupinu Ikara I i kreće u istraživanje, ne bi li pronašli kojeg preživjelog člana posade. Na brodu, pak, pronalaze samo njihova mrtva tijela. Ili su bar tako mislili. Jer Pinbacker je preživio i potpuno poludio od dugotrajne samoće, te se ušuljao na njihov brod s namjerom da ih sve pobije. I upravo taj lik, koji je trebao biti okosnica filma i prenijeti njegovu glavnu poruku, Boyleova razmišljanja o ljudima i čovječanstvu, je "Sunshineov“ najveći problem. Lik Pinbackera nedovoljno je jasno karakteriziran, odnosno njegova je karakterizacija vrlo konfuzna jer ga Boyle želi opisati vrlo specifičnim vizualnim postupkom.

Kad je Pinbacker prisutan na ekranu, Boyleova inače smirena i opuštena kamera, koja cijeli film savršeno predočava osjećaj klaustrofobije malog broda izgubljenog u bespućima svemira, postaje mučno dinamična i mutna. Ovakvim se postupkom pokušava vizualno opisati kapetan Ikara I i dati motive njegovim postupcima, što s jedne strane izvedeno uspješno, ali kod publike polučuje učinak koji vjerojatno nijedan redatelj ne želi ostavit svojim filmom – mučninu i odbojnost.

"Sunshine“ je stoga film kojem je vrlo teško dati suvislu preporuku. Neće se svidjeti svima, a vjerojatno ni većini, ali onima koji od dobrog filma traže malo više od opuštanja i zabave vjerojatno neće biti žao što su ga pogledali. Sami odlučite kojoj skupini pripadate.