Što sa sobom preko dana? Promatrati vlakove, što da ne

Režija: Danny Boyle
Uloge: Ewan McGregor, Johnny Lee Miller, Robert Carlyle, Ewen Bremer
Trajanje: 94 minute
Godina: 1996.
Produkcija: Channel 4 Films

"Izaberi život. Izaberi posao. Izaberi karijeru. Izaberi dom. Izaberi zdravstveno osiguranje, ležernu odjeću i prtljagu koja se s njom slaže. Izaberi svoju budućnost. Izaberi život... Ali zašto bi to itko želio?"

Doista, zašto? Tko bi želio normalan život, ako se po cijele dane može samo drogirati i opijati bez ijedne brige u životu. Vjerojatno mnogi ljudi, ali ne i junaci romana Irvinea Welsha, odnosno istoimenog filma britanskog genijalca Dannyja Boylea.

Već svojim prvim filmom, "Sasvim malo ubojstvo", Danny Boyle najavio je da je kao malo koji živući redatelj sposoban ispričati neopterećujuću, a opet kompleksnu priču koja će se sasvim temeljiti na karakterima svojih likova - koji su dovoljno jaki da se gledatelj s njima poistovjeti, a da mu tijekom filma ne dosade. A usput će ga koji put i iznenaditi.

Ovu je formulu Boyle do savršenstva doveo svojim drugim uratkom, što je s "Trainspottingom" bilo znatno teže. Renton , Spud, Sick Boy ili Tommy teško su likovi kakve bi prosječan gledatelj volio vidjeti u svom životu, ali dok stoje pred Boyleovom kamerom, teško im je odoljeti. Oni su mladi, ludi, razuzdani, dokoličari bez budućnosti s vrlo mutnom prošlosti. Oni su narkomani, ovisnici o heroinu.

Pri ekranizaciji Welshovog romana Boyle je morao odbaciti jako puno izvornog materijala. Knjiga je pisana bez ikakve linearne radnje, pripovjedač se mijenja od poglavlja do poglavlja tako da svaki od glavnih likova ima priliku iznijeti svoja unutrašnja razmišljanja, a sporedni likovi često su uvođeni po "s neba pa u rebra" principu, bez pozadinske priče, razloga i smisla zašto su tu. I upravo je u tome bio čar "Trainspottinga". No, Boyle je ipak postigao nemoguće; iako je bio primoran ukinuti glavnu stilsku odrednicu Welshovog stvaralaštva, koja je njegovom dijelu davala čar i atmosferu, stvori o je film i više nego dostojan svog predloška.

"Trainspotting" u vrlo je kratkom vremenu postao kult, britanski filmski kritičari ga redovito uvrštavaju među 10 najboljih filmova ikad snimljenih na Otoku, a ni dan danas ne prestaje izazivati kontroverze. Kao i svako zabranjeno voće, "Trainspotting" je vrlo brzo privukao pozornost publike (posebno one mlađe), a vrlo su brzo stigle i prve reakcije dežurnih moralista. Američki senator Bob Dole tako je u javnost izišao s optužbama kako "Trainspotting" glorificira uporabu narkotika, iako bi da ga je pogledao (a kasnije je i sam priznao da nije), znao da je istina upravo suprotna.

I za kraj, jedan mali, ali značajan trivijalni podatak za sve one koji se pitaju zašto se ovaj film zove "Trainspotting", kakve to veze ima s ičim i je li to uopće riječ. Naslov filma uglavnom se povezuje s karakternim osobinama likova, koji ne znaju što sa sobom preko dana pa bi isto tako mogli i promatrati vlakove (doslovan prijevod naslova, ali isto tako i hobi koji je iz nekog razloga u Engleskoj postao raširen u drugoj polovici prošlog stoljeća). Iako ova teorija drži vodu, u samom filmu to nije nikad objašnjeno, a prava je istina da naslov dolazi iz jedne situacije u romanu koju je Boyle izbacio. U jednoj od brojnih Welshovih podpriča, Renton i Begbie u podzemnoj željeznici susreću starog pijanca koji ih, pokušavajući biti duhovit, pita da li promatraju vlakove. Nakon čega Renton shvaća da je stari pijanac zapravo Begbiejev otac. I to je tajna "Trainspottinga".