Eksperimenti su pokazali da glazba opušta i nerođenu djecu, a čini se da je prepoznaju i nakon rođenja

Glazba ne smiruje samo divlje zvijeri nego i neposlušnu djecu, istodobno potičući razvoj njihovih kognitivnih sposobnosti i motorike, tvrde vodeći njemački stručnjaci.

Nježna majčina uspavanka, djedovo zviždanje ili bakino pjevušenje u kuhinji, kao i milozvučan očev pjev pod tušem - sve te naizgled bezazlene glazbene aktivnosti pridonose razvoju djetetova govora, ali ga i uče društvenoj komunikaciji.

"Eksperimenti su pokazali da glazba opušta i nerođenu djecu, a čini se da je prepoznaju i nakon rođenja", rekao je profesor Michael Schulte-Markwort, dječji psiholog iz hamburške Sveučilišne bolnice.

"Glazba od samoga početka potiče razvoj moždanih centara za jezik tako da djeca koja su od najranije dobi bila izložena glazbi obično progovore ranije od djece rođene u nemuzikalnim obiteljima", kaže.

"Glazba potiče i razvoj motorike, istodobno smanjujući napetost", kaže dr. Schulte-Markwort.

"Učenje melodije i riječi pjesama pridonosi razvoju pamćenja", dodaje.

Ritam i ples potiču razvoj koordiniranosti mladih mišića pa su muzikalna djeca zdravija i koordiniranija od djece koju roditelji nikad nisu učili pjevati, plesati, bubnjati ili svirati neki sličan jednostavan instrument.

"Čim nauče hodati, počinju se ritmično kretati uz glazbu i tako automatski počinju plesati. Dobri i pažljivi roditelji prirodno potiču djecu da pjevaju i kreću se u ritmu", dodaje.

"Zato bi se predškolce moralo uključiti u igre koje uključuju ritmično kretanje i ples, igre koje potiču djecu na ritmično pljeskanje ili udaranje ritma jednostavnim instrumentima poput zvona ili maloga bubnja", kaže Schulte-Markwort.

Dob od pet ili šest godina idealna je da dijete počne učiti svirati jer mozak u toj dobi najlakše prihvaća i svladava potrebne vještine.

"Ne smijemo zaboraviti da je u svemu tome na prvom mjestu zabava. Pjevanje, ples i sviranje instrumenta djeci najprije i najviše moraju biti zabavni", naglašava Schulte-Markwort.