Ekonomija dilanja droge

Izvorni naslov: American Gangster
Režija: Ridley Scott
Uloge: Denzel Washington, Russel Crowe, Carla Gugino, Josh Brolin
Trajanje: 157 minuta
Ocjena: 7/10

"Crni kum", što je bio jedan od radnih naslova "Američkog gangstera" puno više nalikuje na križanac "Serpica", "Scarfacea" i "New Yack Cityja", ali Ridley Scott nikad nije bio redatelj pretjerano sklon epskim sagama. Iako ima svojih nedostataka, "Američki gangster" ipak je jedan od najboljih filmova protekle godine.

Kao što je jedan od vodećih američkih filmskih kritičara primijetio, da nije bio kriminalac, Frank Lucas (Washington) vjerojatno bi dobio svoju katedru na nekom ekonomskom fakultetu. Lucas je otkrio novi pristup organiziranom rasparčavanju narkotika, specifično heroina. Isključivši posrednika, Lucas je drogu nabavljao direktno od azijskih proizvođača i Vijetnamski rat vrlo spretno koristio kao sredstvo unošenja heroina u državu. To mu je omogućilo prodaje kvalitetniju drogu od konkurencije po osjetno nižoj cijeni. Njegov "Blue Magic", kako je nazvao svoj heroin uskoro je postao pravi tržišni hit, a Lucas neprikosnoveni vladar Harlema. No, svaka mafijaška priča ima dvije strane, a s druge strane Lucasove medalje nalazi se Richie Roberts (Crowe). Jedan od rijetkih nekorumpiranih policajaca u New Yorku, Roberts je došao na loš glas među kolegama kad je zaplijenio milijun dolara - i to prijavio umjesto da ih podjeli s ostatkom jedinice što je bila uobičajena praksa njujorške policije u 70-ima. Roberts si je zacrtao jasnu misiju - uništiti kriminalni imperij Franca Lucasa, što će mu na kraju i poći za rukom.

"Američki gangster" izvrsno je izrežirana međuigra Lucasa i Robertsa koja duboko ulazi u živote i psihu oba svoja glavna lika, te daje vjernu sliku razdoblja u koje je smještena. Ridley Scott se odrekao nekih svojih prepoznatljivih režijskih bravura poput napetih slowmotion scena i sasvim se podredio metodičnom iznošenju priče. Pokazalo se to kao ispravna odluka jer je stvorio fino tempiran film i logično razvio radnju do samog kraja, kad je prisilno morao malo ubrzati zbivanja jer mu ni povelikih 157 minuta nije bilo dovoljno da na ekran prenese sve svoje zamisli.

Ugođaj kasnih 60-ih i ranih 70-ih sasvim je realno dočaran, od scenografije i kostimografije, preko glazbe do samog vizualnog izgleda filma, koji puno više naliči npr. "Francuskoj vezi", nego modernom kriminalističkom trileru, a dramskom je pozadinom Vijetnamskog rata Scott ujedno pružio i uvid u tadašnju političko-društvenu situaciju.

Podjela uloga savršeno je pogođena - Frank Lucas i Richie Roberts kao da su modelirani prema Denzelu Washingtonu i Russelu Croweu, a obojica glavnih aktera svojski su se potrudila uroniti u psihu likova koje su utjelovili bez ikakve zamjerke. Posebno je zanimljivo promatrati kontrast njihovih svjetova; Lucasa koji si može u životu priuštiti što god želi, ali se ne razmeće svojim bogatstvom jer "je najprimjetniji čovjek u sobi uglavnom i najgluplji", i Richardsa kojem su njegovi principi priskrbili samo nesređen život i prijezir okoline.

Iako publika cijeli film očekuje dramatični klimaks u kojem će se junak i antijunak gledati preko cijevi pištolja, u stvarnom životu problemi se obično ne rješavaju pucnjavom pa je inteligentni razgovor između dvoje dostojnih suparnika savršen završetak jednog od boljih trilera u posljednje vrijeme.