Ugodno prije podne u društvu redatelja i producenata

Filmska priča, ali ona koja se cijelo vrijeme odvija "u sjeni" odnosno iza kadra, nastavila se i jutros na 2. konferenciji za medije u Kazalištu lutaka, a u povodu 4. Avvantura festivala Film Forum Zadar.

Ovaj put imali smo priliku upoznati njemačku redateljicu Piu Marais čiji film zadarska publika i njezini gosti nažalost nisu mogli sinoć pogledati na Forumu zbog vremenskih neprilika, ali će zato imati novu priliku u četvrtak, 29. kolovoza, u 22 sata u Kazalištu lutaka. Riječ je o filmu "Layla Fourie".

Za svoj treći dugometražni igrani film, Pia Marais - koja živi u Berlinu već mnogo godina - vratila se u Južnu Afriku gdje je odrasla kako bi snimila ovaj triler.

Pia koristi žanr kako bi se osvrnula odnosno pružila nam pogled u zemlju koja još uvijek nosi teške ožiljke Apartheida. Na ovaj način, svakodnevni život u Južnoj Africi pojačava napetost u scenariju koji je radila u koprodukciji s Horstom Markgrafom. "Layla Fourie" razvija u se politički triler koji uvodi publiku u paranoju, strah i nepovjerenje prema društvu koje je još uvijek pod snažnim utjecajem rasnog sukoba.

Nastao u koprodukciji Njemačke, Južne Afrike, Francuske i Nizozemske, premijerno je prikazan u glavnoj konkurenciji na 63. Berlinskom filmskom festivalu gdje je Pia Marais osvojila nagradu Special Mention (Posebno zapažen). Pia Marais je za svoj treći filmski uradak koristila elemente trilera oslikavajući jedan živopisan portret nesigurne i paranoidne Južne Afrike. Još jednom je, radeći sa snažnom i zagonetnom protagonisticom, Marais stvorila provokativan, napet, dubok i inteligentan film.

S nama je bila i producentica filma "Obrana i zaštita", Zdenka Gold, koji smo imali prilike vidjeti u ponedjeljak 26. kolovoza, u 20 sati na Forumu.

„Kritika je jako dobro prihvatila film, ali publika je puno očekivala i  nekako uvijek daje loše ocjene. Voljela bih da nam priđe netko iz publike tko nije razumio film i kaže nam di je taj problem", kazala je Zdenka Gold. "Sve predstave koje su do sada radili Bobo Jeličić i Nataša Rajković napravile su veliku promjenu, pogotovo u hrvatskom kazalištu, jer su krajnje artističke i jako dobro komuniciraju s publikom. Znala sam da radimo takvu vrstu filma i bila sam sigurna da će publika, jednako kao što uživa u predstavama, uživati i u filmu. Međutim, možda nam treba samo malo više vremena, možda seuskoro ta percepcija promijeni."

„Do kraja godine čeka nas jako gust raspored, film je izazvao jako veliki interes u regiji - od Slovenije do Makedonije. Kada radiš film, uvijek se nadaš najboljemu, odnosno da će publika taj film shvatiti i uživati u njemu. Ali ovo što nam se dogodilo u Puli i tamošnjih čak sedam osvojenih Zlatnih Arena na 60. Festivalu igranog filma, to je bilo nešto nevjerojatno. Nismo ni u snu to očekivali. Scenarij je na autentičan i slojevit način obradio temu postratne zbilje i kroz oportunizam glavnog lika pokazao što je pravi razlog podijeljenog grada i kritika je to prepoznala!"

Ivan Kelava, jedan od redatelja filma „Showcase" (Košnice), film koji predstavlja suradnju više studenata filmskih škola. O čemu se zapravo radi i kako je nastao cijeli projekt, rekao nam je mladi redatelj.

"Košnice" su dugometražni igrani film i meni osobno prvi, kao i svim mojim kolegama. Ovaj poputno drugačiji omnibus film priča priču o 5 ljudi koji se ujutro ustaju i idu na posao u Zagrebu, Jeruzalemu, Londonu , Kölnu i Pragu. Zbog tog koncepta, napravili smo suradnju pet filmskih škola, iz spomenutih gradova. Inače, film je i moj diplomski rad na Akademiji dramskih umjetnosti na kojoj završavam filmsku produkciju", ispričao nam je Kelava.

"Na ideju sam došao jer mi je bilo zanimljivo vidjeti kako će izgledati paralelna radnja na pet različitih mjesta u svijetu, u isto vrijeme, isto jutro. Htio sam isforsirati te scenariste i redatelje da osmisle svoje likove - tj. kako izgleda kada izađu iz svog doma. Mislio sam da ako oni svoje likove natjeraju da izađu iz kuće, da ćemo tek onda dobiti pravi doživljaj tih zemalja i da ćemo moći napraviti nešto što je relevantno i na neki način predstavlja zabilježbu svijeta kakav ga danas vidi tih pet mladih redatelja. Film odiše dinamikom i jednom mladom energijom, s dosta inovativnih, eklektičnih detalja, nastao spletom želja i okolnosti petero redatelja", tvrdi Kelava.

Film je studentski rad i kao takav je dosta teško dobivao priliku zato što činjenica da ga je uradio student automatski je nekako dobivao niže kriterije. Ali gdje god su do sad bili, ljudi su ostajali zapanjeni i oduševljeni, rekao je ponosno Ivan kelava za kraj.

Mladi poljski redatelj, Tomasz Wasilevski, upoznao nas je sa svojim, i općenito, prvim poljskim LGBT filmom - "Floating skyscrapers" - koji će se prikazati večeras u 20 sati u Kazalištu lutaka. Važno je za naglasiti kako je upravo ovaj film na posljednjem velikom festivalu u Karlovym Varyma osvojio nagradu Zlatni globus u sekciji East of the West.

Zašto se poljski redatelji ne bave toliko tematikom LGBT-ja?, zanimalo je novinare.

"Ne znam, zaista. Imali smo do sada nekoliko homoseksualnih likova u filmovima, međutim bili su prikazani na komičan način. Bilo nam je jako teško dobiti financijska sredstva za snimiti film jer se nitko nije htio baviti tom temom. Za mene ovaj film nije samo LGBT film, već puno, puno više. Ovom pričom htjeli smo prije svega prikazati ljudska bića, a ne seksualno opredjeljenje. Isprva sam htio dva ženska lika, međutim, kada sam prelistavao i prepravljao tekst shvatio sam da su u svijetu lezbijke nekako prihvaćenije za razliku od muških parova, i zato sam uzeo dva muškarca i film je u konačnici dobio na toj težini, ozbiljnosti i još snažnije prenosi poruku", kazao nam je Tomasz.

Kakve su reakcije publike do sad bile? "Za sada su reakcije jako dobre, ljudi shvaćaju da je film prije svega - o ljubavi. Na festivalu "Novi horizonti" u Wroclawu, jako velikom i važnom festivalu za kinematografiju, do sada nije imalo priliku sudjelovati mnogo poljskih filmova. Tamo smo dobili nagradu publike što nas je jako dirnulo jer smo nju najmanje nekako očekivali. Ali mala poljska publika ipak nam je ukazala povjerenje i nagradila nas i to najljepšim mogućim komplimentom. Film još uvijek nije imao svoju premijeru, imat ćemo je sredinom studenog. Tako da će ga i zadarska publika moći pogledati prije poljske", rekao je mladi redatelj.

Poljska je dosta tradicionalna i izraženo katolička zemlja. Jeste imali problema kod snimanja i koliko je homoseksualnost i dalje tabu?

"Sve postkomunističke zemlje, uključujući i Poljsku, kao da su  zaustavljene u razvoju kao društvo. tako i Poljska ima tu specifičnost što je 10, 15 godina u zaostatku za zapadnom Europom. Vjerojatno će se za otprilike toliko godina prihvaćanje i tolerancija u svim tim zemljama također promijeniti. Poljska je jako tradicijska zemlja i katolička, ali i ona se mijenja. Sve se više kroz medije provlače teme o LGBT tematici tako da - nešto se očito mijenja i to je odlično. Nadam se da će tako biti i dalje", zaključio je mladi Tomasz Wasilevski.