Goran Ivanišević jedan je od omiljenih tenisača svih vremena ne samo u Hrvatskoj nego i izvan nje. A nije to samo zbog njegovih sportskih uspjeha i showa koji je priredio na Wimbledonu prije 15 godina. Njegova spontanost i iskrenost, praznovjerje i eksplozivnost na terenu znale su nasmijati i naljutiti njegove suigrače, publiku, suce... Kad je Goran u pitanju, svega je tu bilo. A evo kako Ivanišević, koji danas slavi, to objašnjava.

'Ja sam im zbog svojih izjava uvijek interesantan. U tenisu nema laganja, ne mogu uljepšavati stvari. Dosta sam povučen, ne volim puno govoriti, miran sam, ne diram se u ljude, sa strane gledam što se događa. Na terenu sam bio takav kakav sam bio', objasnio je jednom prilikom Ivanišević. Pamte se i danas njegove legendarne izjave nakon nekih poraza, a među njima je i ona: Kako sam danas igrao, trebalo bi me zatvoriti! Znao je i ovako objasniti svoju igru na terenu:

'Moj je problem to što svaki meč moram igrati protiv petorice protivnika: suca, publike, sakupljača loptica, terena i sebe', priznao je jednom Goran, a upravo tu izjavu portal Bleacher Report stavio je u najboljih deset top izjava u svijetu tenisa. Druga izjava koju su uzeli u TOP 10 bila je nakon što je Goran poludio vidjevši da njegova imena nema na ATP-ovoj listi igrača: 'Izgubili su moje ime. Netko je istrgnuo stranicu. Ali ja sam glavni sponzor turnira! Platio sam najviše kazni! Kraj mog imena trebalo bi pisati: Ovo je čovjek koji je platio najviše kazni.'

Oprao je jednom javno i Ivana Lendla izjavivši kako 'Lendl nikad neće biti veliki igrač na travi jer jedini put kad se približi mreži onda kad ti stisne ruku'. A najveću istinu koju je jednom rekao o sebi glasi -  'Sa mnom nikad ne znaš što slijedi!' A to je itekako potvrdio finalom na Wimbledonu koji je ušao u povijest. Nakon njega Britanci mu se i danas klanjaju.

'Da mi neki anđeli dođu u snu i kažu, Gorane, osvojit ćeš Wimbledon, ali samo ako nikad više u životu ne takneš reket, ja bih rekao OK i nikada više ne bih igrao tenis', izjavio je Ivanišević nekoliko godina prije nego što će uistinu osvojiti svoj prvi i jedini grand slam naslov. Doduše, anđeli mu nisu došli u san, niti su uvjetovali pobjedu, ali se Ivanišević morao svojski potruditi da ostvari svoju najveću želju. I uspio je. I tog ponedjeljka, 9. srpnja 2001. Ivanišević je postao i miljenik bijelog sporta. Ponajviše i zbog svojih izjava i neočekivanih skečeva na terenu.

Prije dva mjeseca obilježavala se 15. godišnjica od tog spektakularnog i dramatičnog meča zbog kojeg su mnogi, pričali su kasnije, bili blizu infarkta. Do tog naslova došao je pobjedom protiv Australca Patricka Raftera. Ivanišević je postao igrač s najnižim rankingom u povijesti i prvi igrač s pozivnicom koji je osvojio ovaj prestižni turnir. Dan nakon osvajanja Wimbledona, priređen mu je veliki doček na splitskoj Rivi.