Splitski Hajduk tijekom povijesti ostvarivao je fantastične dosege u europskim natjecanjima. Tako se i dan-danas pamte nezaboravni okršaji s Tottenhamom u polufinalu Kupa UEFA-e 1984., a oni još stariji sjećaju se i polufinalnih ogleda Kupa pobjednika kupova s Leedsom 1973. godine.

Triput su “Bijeli” stizali do četvrtfinala Kupa prvaka / Lige prvaka, ali uvijek su ostali kratki za prolaz (1976. PSV, 1980. HSV, 1995. Ajax).

Splitski ponos danas je daleko od tih ostvaraja, no ovog će ljeta pokušati izboriti europsku jesen, čiji dio nije bio 12 godina. Na putu do skupina Konferencijske lige morat će proći dva protivnika, a prva će biti portugalska Vitoria Guimaraes.

Najbolje kladionice ne vide favorita u tom dvomeču, ali uz igru kakvu Livaja i društvo pružaju ove godine, prolaz u doigravanje itekako je moguć.

Mnogo je europskih golova “Bijelih” koji se još uvijek pamte, a u nastavku navest ćemo onih pet koji su ostali u najljepšem sjećanju.

5. Boro Primorac (HSV 3:2, 1980.)

Strahovito je jak bio HSV tih godina. S Felixom Magathom, Kevinom Keeganom i Horstom Hrubeschom na terenu te Brankom Zebecom sa strane, ciljali su na najveće domete. Ždrijeb četvrtfinala Kupa prvaka, današnje Lige prvaka, nije pomazio Splićane (niti Nijemce, rekli bismo).

U prvoj utakmici slavio je HSV golom Willija Reimanna, no dva tjedna kasnije morali su se usuditi doći u grotlo novoizgrađenog Poljuda, pred više od 50 tisuća ljudi. Hrubesch je poentirao već u drugoj minuti, da bi ubrzo izjednačio Zlatko Vujović. No, još brže tada najbolji njemački klub dolazi do novog vodstva.

Nada je lagano umirala, još tri pogotka trebala su završiti u mreži Rudija Kargusa. Borislav Đorđević zabio je u 50. minuti za 2:2, a tek pri završetku susreta Boro Primorac poentira glavom za 3:2. Žalio je Primorac još dugo za ispadanjem, pogotovo zbog neiskorištenoga kaznenoga udarca u ranijoj fazi susreta.

4. Dušan Pešić (Tottenham 2:1, 1984.)

Na spomen prve utakmice polufinala Kupa UEFA-e između Hajduka i Tottenhama, odmah na pamet padne poznati “koljač pijetla”, čovjek koji je jadnu životinju uskratio života prije početka igre, Ante Baraba. Jasno, pijetao je simbol engleske momčadi, no zbog tog čina, splitski je klub kažnjen s tri tisuće švicarskih franaka i zabranom igranja iduće domaće europske utakmice u krugu od 300 km od Poljuda.

Bili su Splićani bolji u obje utakmice, ispali su zbog vlastite gluposti i nesreće, kao i mnogo puta tih godina. Gosti su poveli u prvom dijelu, a preokret su donijeli Ivan Gudelj u 67. minuti i Dušan Pešić deset minuta kasnije nakon jednog ubačaja iz kuta. Od silne euforije na Poljudu, legendarni komentator, Mladen Delić, na trenutak je gol glavom pripisao Dževadu Prekaziju, umjesto Pešiću. Uzvrat je otišao na stranu “Pijetlovima”, ali onim živima, s 1:0.

3. Ante Vukušić (Anderlecht 1:0, 2010.)

Rijetko kad broj 13 donese sreću nekome, ali te divne splitske noći donio je čitavome Splitu, Dalmaciji, Hajduku, ali prvenstveno mladom Anti Vukušiću, “Sinjskom dijamantu”, kako mu je tepao Drago Ćosić. S brojem 13 na dresu i hlačicama zabio je u posljednjim sekundama sudačke nadoknade za prvu pobjedu Hajduka u grupnoj fazi nekog natjecanja nakon 16 godina.

S druge strane stajao je Anderlecht koji nakon prva dva kola Europske lige nije imao niti jedan bod, dok su s druge strane “Bijeli” bili na tri osvojena boda. Još će se dugo pamtiti kontra, Trebotićeva lopta za Čopa, njegov lagani poguranac prema Vukušiću koji je vješto izbjegao svog čuvara, ali i zaleđe, te Antin hladnokrvni pogodak za erupciju oduševljenja na punom Poljudu.

2. Aljoša Asanović (Steaua 1:0, 1994.)

Osam godina ranije Steaua se popela na krov Europe, 1989. godine stigli su i do drugog finala Kupa prvaka, samo što to izdanje nisu uspjeli osvojiti. Bili su jaki i u prvoj polovici 90-ih, time jačajući rumunjsku reprezentaciju koja je na SP-u 1994. u osmini finala izbacila branitelje srebra, Argentince, da bi ispali u četvrtfinalu od Šveđana na jedanaesterce.

Hajduk je iste godine izborio grupnu fazu Lige prvaka s velikim očekivanjima nakon povratka Asanovića, Štimca, Andrijaševića, Gabrića, Vučevića,… Nakon prvoga kola, i jedni i drugi uzeli su bod (Steaua u gostima kod Anderlechta, Hajduk doma protiv Benfice). Važno je bilo objema ekipama pobijediti u drugom kolu, a to je za nogom pošlo “Bijelima”.

Utakmica je bila poprilično negledljiva, Rumunji su bili bliže pogotku kojeg bi i zabili da Gabrić nije bio tako raspoložen. Igrala se 89. minuta, Asanović i Vučević odigrali su dupli pas izbacivši lijevu stranu rumunjske obrane, nakon čega se Aljoša sjurio prema protivničkim vratima i zabio za veliku pobjedu.

1. Blaž Slišković (Sparta Prag 2:0, 1984.)

Poljud se nikada, ni prije, ni kasnije, nije tresao kao tada. Od presudne važnosti bilo je zaostatak iz prve utakmice protiv praške Sparte preokrenuti u prednost pred 52.000 gledatelja. Novi splitski stadion na prijelazu iz 1983. u 1984. više je puta bio poprište nezaboravnih završnica.

Nekoliko mjeseci ranije Jugoslavija je kasnim golom svladala Bugarsku 3:2 u kvalifikacijama za EP (legendarni uzvik Mladena Delića: “Ljudi moji, je li to moguće?!”), a u četvrtfinalu Kupa UEFA-e dogodio se čudesan udarac iz slobodnog udarca još čudesnijeg Blaža “Bake” Sliškovića.

Ustvari, bio je to “skraćeni korner”, izveden s lijeve strane. U tijeku je bila 119. minuta, ukupni rezultat bio je 1:1, a lopta u rukama Sliškovića. Poznato je da je “Baka” znao zabijati sa svih mogućih dijelova terena, pa mu ovo, ustvari, i nije bio naročiti problem. Nadmudrio je vratara Sparte, Olejara, koji nije očekivao izravan udarac. Ostalo je povijest...