Danas se navršava 25 godina od prerane smrti Krešimira Ćosića, jednog od najvećih hrvatskih i europskih košarkaša u povijesti. Krešo je preminuo na današnji dan 1995. godine u američkom Baltimoreu od raka limfoma u 47. godini života.

Krešimir Ćosić potječe s otoka Pašmana, iz mjesta Dobropoljana. U rodnom su ga mjestu kao dječaka od šest-sedam godina zvali „duja baštoni" jer je bio mršav, visok i krakat.

Po mjestu se i danas priča kako je njegov otac sam, ili uz pomoć drugih ljudi, nosio za sinom sendvič, kojeg ovaj na kraju ne bi pojeo.

Otac mu je tada bio direktor hotela Beograd u Zadru, a doktor Enzo prijatelj. Tako su jednog dana pričali o Krešinom brzom rastu i može li to imati posljedice za dijete. Doktor je rekao da mu je najbolje da ga da u sport, a kako je Krešo bio visok najbolje je za njega bilo da ode igrati košarku. Otišao je, probao, i zaigrao, a pritom i zavolio najpopularniji sport na ovim prostorima.

Pojava Krešimira Ćosića na Jazinama

1962. godine se na betonskom igralištu u Jazinama se prvi put pojavio Krešo. Visokog, izrazito mršavog 14-godišnjaka dovodi legendarni trener Enzo Sovitti. Kreši je tad bio problem pretrčati igralište, a tako i dobaciti loptu. Međutim, Enzo Sovitti i prof. Leonardo Bajlo strpljivo i dugo s njim rade, predosjećajući kolike mogućnosti se kriju u tom mršavom dječaku.

Te sezone, 1962./63. je svladan u velikoj igri prvak Beograd sa 100:88, te Zadar na koncu lige dijeli drugo mjesto s još tri kluba. To je bio prvi nagovještaj stvaranja pobjedničke generacije, koja će uz stasanje velikana Krešimira Ćosića, i već etabliranog velikana jugoslavenske i europske košarke Giuseppea Pina Giergie, harati jugoslavenskom i europskom elitom. Zbog svoje igre u Zadru i jugoslavenskoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu u Brazilu Pino biva proglašen sportašem Hrvatske za 1963. u izboru Sportskih novosti.

Krešo polagano napreduje te ga Sovitti pomalo uvodi u prvu momčad na manje važnim utakmicama. Veliki trener tada govori: „Imamo u Zadru jednog malog koji će ubrzo biti najbolji centar u državi.". Prvi Krešin korak u svijet košarke je bio na Zimskome prvenstvu Jugoslavije u Kumanovu dana 28. studenoga 1964. Imao je 16 godina i dva dana. U utakmici s Rabotničkim koju Zadar dobija sa 65:62, Krešo ubacuje svoja prva dva koša. 

1965. godine u Zadar stiže prvi naslov prvaka države. Zadar s povratnikom iz vojske Pinom Giergiom i uznapredovalim mladim igračima kreće silovito. Među najbolju dvanaestoricu Krešo Ćosić nije odmah upao. Priliku dobija tek u šestom kolu prvenstva, u porazu Zadra u gostima od Beograda te tad ubacuje četiri koša. Prva velika igra tada skoro 17-godišnjeg Kreše je bila na gostovanju u Beogradu i pobjedi nad Partizanom od 89:88, kada Krešo doprinosi slavlju sa 16 koševa. Tada Borislav Stanković, bivši glavni tajnik FIBA-e, priznaje: „Enzo je bio u pravu. Mali će biti veliki igrač".

1966. godine Krešo pokazuje i Europi kakav će igrač biti, kada se u Zadru poigrava s Tronzosom, grčkim reprezentativcem AEK-a, u utakmici poluzavršne skupine Kupa europskih prvaka. Nakon Zadrove utakmice iste godine protiv ruskog velikana CSKA iz Moskve, tada najbolji amaterski centar svijeta Genadij Voljnov tvrdi: „Malčik igra centra na neki nov, brži i korisniji način. Postat će vrhunski igrač." Dobre igre Ćosića već u proljeće 1966. uvrstavaju u „olimpijske nade" i to biva njegovim reprezentativnim krštenjem.

Iz te 1966. godine prvi su tragovi Krešimira Ćosića kao trenera. Sa 17 i pol godina bio je trener Pedagoške gimnazije u Zadru.

Krešo već s 18 godina postaje jedan od nositelja igre. Dva puta do nogu je potukao najopasnijeg suparnika Crvenu Zvezdu. U Beogradu, Zadar s izvrsnim Giergiom diže dvoranu na noge, a u Zadru, u odlučujućem susretu za prvaka, bilo je 88:70 (Giergia 29, Ćosić 22). Tako Zadar u svome gradu drugi put osvaja naslov prvaka Jugoslavije (nakon prošlogodišnjeg trećeg mjesta) i stiče ponovno pravo igranja u KEP-u.

Te godine u Chietiju Zadar osvaja jak međunarodni turnir (CSKA, Slavija Prag i domaći Candy). U utakmici s Candyjem Krešo Ćosić ruši koš pa se sutradan takmica mora ponovno igrati.

U utakmici s BSK-om iz Slavonskog Broda igranoj u Zadru, Krešo ubacuje 61 koš, što je 15 godina bio klupski rekord.

Te godine je u Montevideu (Urugvaj) igrano prvenstvo svijeta. Nakon Krešinog uvrštavanja u reprezentaciju (što je velika zasluga Pina Giergie), Jugoslavija se vraća doma sa srebrnim odličjem.

U KEP-u iduće godine Krešo blista u utakmici sa španjolskim Juventudom kojeg Zadar u dvorani u Splitu (tada je u tijeku gradnja dvorane na Jazinama) nadigrava s 89:69 u utakmici u kojoj je Krešimir Ćosić prikazao blistavu partiju. Tada ubacuje Španjolcima 38 koševa a izvjestitelj lista El Mundo Deportivo piše: „Samo zbog Ćosića vrijedi doći u dvoranu. To je gigant kako po stasu, tako i po fascinantnim igračkim sposobnostima". U Badaloni je bilo tek 46:44 za domaćina. Prije utakmice protiv CSKA iz Sofije, Krešina frizura doživljava veliku nesreću. Kako je tada u modi bile duga kosa, a Krešo je također imao podužu kosu, zbog bugarskih carinika koji nisu imali sluha za takav modni izričaj, Ćosić biva primoran ošišati kosu.

Nakon ispadanja u KEP-u od Reala iz Madrida, najbolji zadarski košarkaši dobivaju veliko priznanje pozivom u reprezentaciju Europe za Festival košarke u Beogradu. Giergia je bio predvodnik, a Ćosić se nadao pristojnoj minutaži. Došao je tamo kao igrač, a vratio se kao velikan europske košarke, europski „Bill Russell". Oba naša igrača igraju odlično, Pino ubacuje 24 koša, a o Krešinoj igri se pisalo: „Krešimir Ćosić je držao Tašmajdan 40 minuta u transu. Do tog petka sjećali smo se fenomenalnoga Billa Russella, od subote samo smo mislili na Krešimira Ćosića. Oprostit će mu Ayken i Luyk što se poigrao njihovim veličinama, što je svojom igrom stvarao odnose velikih i malih, što se dječački zabavljao stvarajući ekshibicije kakve Tašmajdan dosad nije vidio."

1969. godine igra se Europsko prvenstvo u Napulju. Krešimir Ćosić se ističe kao nositelj igre reprezentacije, te je proglašen najboljim igračem prvenstva, a Jugoslavija osvaja srebrnu medalju. U prednatjecanju utakmicu protiv kasnijih prvaka, SSSR-a riješava na način na koji niti jedan europski centar nije uspjeo. Kada se lomio rezultat, tri puta za redom pogađa sa 7 m daljine, jednom čak s 8 metara. Time završava prva faza igračke karijere Krešimira Ćosića, koji onda odlazi u Ameriku, na Brigham Young University treneru Stanu Watsu.

Ipak, 1970. godine se u Ljubljani igra Svjetsko prvenstvo te Krešo dolazi na pripreme reprezentacije. Najveća korist za Zadar je bila u tome što s njim Zadar osvaja svoj prvi i jedini Kup Jugoslavije, i to na gostujućem terenu protiv tada moćne Jugoplastike u Splitu. Zadar potpomognut Ćosićem, uz veliku igru Giergie i Brajkovića, slavi 64:60. To je bilo iznenađenje zbog neočekivanog nastupa Kreše (Krešo se nije ni zagrijao nego ulazi u teren netom prije podbacivanja lopte) te zbog igračkih veličina koje tad igraju u Jugoplastici; Petra Skansija, Rate Tvrdića i Damira Šolmana. Jugoslavija tada osvaja Svjetsko prvenstvo u Ljubljani dobrim dijelom i zbog Krešinih velikih igara.

1971. na EP-u u Essenu Jugoslavija opet osvaja srebrnu medalju, a Krešo je jednoglasno proglašen najboljim igračem prvenstva

1972. na Balkanijadi u Bukureštu i Olimpijskim igrama u Munchenu Krešo opet oduševljava svojom igrom. „Ćosić je prezentirao umijeće koje može pokazati samo izuzetno klasan igrač. Visoki i eksplozivni skokovi, mudro postavljanje, dodavanje iz „raketne tehnike" na milimetar izračunato. Šut lagan i točan s velikog razmaka. Svim tim osobinama još je dodao borbenost, hrabrost i snagu. Najbolji igrač Europe iz Essena predstavio se u novome ruhu košarkaškoga velikana".

U svibnju 1973.iz Amerike se u Zadar vraća novi, savršeniji Krešimir Ćosić. U Brigham Youngu Krešo je igrao briljantno, te ga i danas smatraju najboljim košarkašem koji je za Brigham Young ikad nastupao. Toliko je bio dobar da 1972. dobija američku nacionalnu nagradu, te je izabran tri puta u All Stars sveučilišnog prvenstva Istok - Zapad. Prije povratka u Zadar doživio je veliku počast, kada su ga prvo pokušali dovesti Portland Trail Blazersi u američku ABA ligu, a poslije kad su ga Los Angeles Lakersi izabrali na popisu igrača i to na mjestu centra, s ponuđenim ugovorom od milijun dolara. To je bilo 15 godina prije nego je sljedeći europski igrač pokušao igrati u postojbini košarke. Među profesionalce ga još jednom zovu Boston Celticsi, ali Ćosić opet odbija, te se vraća na stari kontinent.

Na EP-u 1973. u Barceloni Jugoslavija napokon uzima zlatno odličje, a s njom i Krešo. Bio je najbolji kad je trebalo, u finalu sa Španjolcima. U Zadru Krešo nakon potpisivanja trogodišnjeg ugovora, igra odlično. Zadar u prvenstvu Jugoslavije ruši sve pred sobom te dva kola prije kraja osvaja četvrti naslov prvaka.

1974. godine Krešo je izabran za košarkaša godine u izboru Nedjeljne Dalmacije i Večernjih novosti, dok je drugi velikan zadarske košarke, Pino, izabran za najboljeg košarkaša u anketi Sportskih novosti.

Na EP-u u Beogradu, Jugoslavija opet osvaja zlato pobjedom protiv SSSR-a u finalu s 90:84 uz čak 18 Krešinih skokova. Tada je veliki svjetski centar, pokojni Aleksandar Bjelov, stisnuo Kreši ruku i rekao: „Igrao si sjajno, nevjerojatno.". Ruska Komsomolska Pravda piše: „Ćosić je bez sumnje najbolji centar svjetske amaterske košarke.". Krešo je treći put proglašen najboljim igračem Europe.

Nakon toga Krešo služi vojni rok, te nastupa za reprezentaciju bivše države i igra na Olimpijadi u Montrealu gdje osvaja srebrnu medalju. U polufinalu protiv SSSR-a ubacuje 20 koševa i nadigrava sovjetske centre.

Krešo sa Zadrom osvaja i peti naslov prvaka Jugoslavije 1975. godine. Te sezone Zadar, predvođen Giergiom, Ćosićem te prvim Amerikancem u Zadru, Richardsom dolazi i do polufinala KEP-a s Realom iz Madrida kojeg Zadar nažalost ne pobjeđuje

Po izlasku iz vojske 1976. Krešo preuzima mjesto tehničkog direktora pa zatim trenera ljubljanskog Bresta (Olimpija). Predsjednišvo HKS-a ne dozvoljava prijelaz, a Ćosić prosvjeduje ne igrajući za svoj klub. Tako je Zadru zaprijetila mogućnost ispadanja iz Prve lige, te tadašnji trener Giuseppe Giergia uspijeva nagovoriti Krešu da opet zaigra. Tako Krešo ipak odlučuje igrati za Zadar. Zadar je u ligi ostao, a Krešo dobio ispisnicu. Time je zadarska faza Ćosićeve karijere bila okončana.

Nakon toga Krešo prvo igra za Brest, ali već u rujnu 1978. prelazi u Sinudyne iz Bologne, kada odbija poziv Boston Celticsa. Sinudyneu (današnjem Virtusu) donosi dva naslova talijanskih prvaka sa skoro double-double prosjekom u dvije sezone, 16.7 koševa i 9.9 skokova. Također im donosi četvrto mjesto u KEP-u 1980. godine.

Nakon toga Krešo 1981. prelazi u Cibonu za koju igra tri sezone. Tako Cibona s njim u ekipi osvaja tri kupa Jugoslavije zaredom, 1981. - 1983., te prvenstvo Jugoslavije i Kup europskih pobjednika kupova 1982. Osim što je svojim zalaganjem i velikim košarkaškim talentom darivao Zadar, to je radio i za danas najveće Zadrove rivale. U te tri zadnje svoje igračke sezone Krešo zabija 15 koševa po utakmici što ga čini najzaslužnijim igračem Cibone u prvoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Na svjetskim i europskim prvenstvima u ovom razdoblju karijere, Krešo također briljira. 1977. Jugoslavija na EP-u u Belgiji opet osvaja zlato, 1979. u Italiji broncu, a u tadašnjoj Čehoslovačkoj 1981. srebro. Zadnje zlato sa svjetskog prvenstva dobija 1978. u Filipinima.

Trenerska karijera

Krešimira Ćosića pamtimo i kao odličnog trenera. Među najveće trenerske uspjehe tog velikana pamtimo brončane medalje Jugoslavije 1986. godine na svjetskom prvenstvu, i 1987. na europskom prvenstvu, te srebrnu medalju s Olimpijade u Seoulu 1988. godine.

Kao vjerni sljedbenik, osniva mormonsku zajednicu u Hrvatskoj 1992., a po stjecanju neovisnosti Hrvatske Krešo po tko-zna-koji put dokazuje svoju veličinu kad obavlja jako važan posao u diplomatskoj službi kao ministar savjetnik u SAD-u. Tamo za Hrvatsku uspjeva dobiti zemljište gdje se nalazi današnja Hrvatska ambasada, te svojim diplomatskim naporima doprinosi priznavanju Hrvatske u međunarodnoj zajednici.

Umro je prerano, od raka limfoma, s nepunih 47 godina života, a sahranjen je na zagrebačkom Mirogoju pod arkadama, 2. lipnja 1995. godine.

1996. godine je uvršten u prestižnu Kuću slavnih košarkaša (Basketball Hall of Fame), i to kao tek treći ne-amerikanac, čime je američka javnost priznala veličinu i trag koji je ostavio na kontinentu koji je ujedno i kolijevka košarkaške igre.

Posthumno za životno djelo dobija Državnu nagradu za šport „Franjo Bučar" 2002. godine.

Deset godina nakon smrti u Zagrebu je imenovan trg po njemu, Trg Krešimira Ćosića, kod doma sportova. Nova košarkaška dvorana u Zadru koja se nalazi u sportskom kompleksu na Višnjiku od 3. listopada 2008. nosi ime Krešimir Ćosić. U Zadru postoji ulica s njegovim imenom.

Važno je prisjetiti se ovakve legendarne ličnosti zadarskog i hrvatskog sporta, koja će ostati zauvijek upamćena po svojoj sportskoj genijalnosti, ali i po svojem karakteru humaniste i dobrotvora. Za sve ti Krešo hvala!