"Tek kad te čovjek od 70 godina zaustavi pa ti ljubi ruke, kad vidiš suze u očima roditelja, onda shvatiš što si napravio", kaže u intervjuu za 24 sata Danijel Subašić, koji sanja oproštajnu utakmicu na Poljudu

Navodno se pokreće inicijativa da se organizira posebna oproštajna utakmica za Subašića, Mandžukića i Ćorluku.

"Nemam ništa protiv. Evo, imam i prijedlog. Moj san je oprostiti se na Poljudu, da u 23. minuti odem u svlačionicu i stavim točku na ovu lijepu priču. Eto, to bi za mene bio najljepši mogući oproštaj."

S obzirom na odnose na relaciji Dalmacija - HNS, tko zna hoće li mu se želja ispuniti...

O odlasku iz Monaca ne razmišlja, pogotovo jer je kupio i stan, nije mala investicija.

"I nije, nisam ja ‘pun ko brod’ kao neki. Ha, ha, ha... Da sam mlađi, onda bih možda i razmišljao o transferu, o bogatijoj sredini, ali sad sam već u godinama, ne opterećujem se više toliko, a imam i još dvije godine ugovora, pa ćemo vidjeti. U Monacu se osjećam kao kod kuće, a to nije nevažno."

Još tijekom SP-a obećao nam je otkriti tajnu gdje je nestao na nekoliko minuta uoči izvođenja kaznenih udaraca protiv Danske, a onda i protiv Rusije.

"Evo, jednostavno sam se morao otići ‘popišati’, a kako je ispalo dobro, onda sam otišao i protiv Rusije. Za svaki slučaj. Što ću, kad je jednom upalilo, onda nisam smio mijenjati rutinu... Ha, ha, ha!"

Subašić je pobrao simpatije svih navijača Hrvatske.

"Ne znam što bih vam rekao za sve one dočeke, za emocije ljudi koji su strpljivo satima čekali da nas vide i pozdrave. I lako za one mlade, od njih se to i očekuje, ali kad te satima čeka čovjek od 70 godina i ljubi ti ruke, kad vidiš roditelje sa suzama u očima, tek tad postaneš svjestan koliko je to ljudima značilo."

Posebno mjesto u poglavlju Rusija pripalo je izborniku Zlatku Daliću, bez koga sve ovo skupa ne bi bilo moguće.

"On je uzeo na sebe ulogu vođe, točno je od prvog dana znao što želi, i to je prenio na nas. Bio je iskren, otvoren i direktan. U teškim trenucima bio je smiren, stalno je govorio da smo bolji, da ćemo proći, prenosio je na nas to samopouzdanje. Odmah nakon Nigerije sam mu rekao da sam ja svoje snove ostvario, da sam branio na SP-u i pobijedio te da sad mogu slobodno na klupu ili kući. On mi je hladno odgovorio: ‘Tek sad sam spokojan, jer vidim da smo spremni za velike stvari’. I tako je na kraju i bilo."

Za kraj je upitan gdje čuva medalju i uspomene sa SP-a.

"Medalja je kod mene, u Monacu, nosim je gdje god idem, a čuvam ispod jastuka, ha, ha, ha... Šalim se, tu je uz mene. Dres i rukavice idu u okvir na zid, kako one iz finala, tako i protiv Danske i Rusije. Na zid na kome su već dres i rukavice protiv Španjolske, kad sam skinuo penal Ramosu, pa one iz Lige prvaka od Monaca, Europske lige Hajduka... Hvala Bogu, imam jako puno uspomena."

Opširnije na 24 sata...