Igor Vori najbolji igrač, Ćupić i Laković u sedmorki prvenstva

Francuska je u završnici utakmice bila koncentriranija, njezina obrana bila je nepropusna i konačni trijumf 'pijetlova' od 24-19 posve je zaslužen.

Pustimo danske suce, oni su ionako na Svjetsko prvenstvo stigli sasvim slučajno, i budimo realni: Hrvatska je bila za nijansu slabija od suparnika u finalu. I srebrom možemo biti ponosni!

Velika napetost osjećala se uoči početka finalne utakmice Svjetskog rukometnog prvenstva u zagrebačkoj Areni. Iščekivanje izlaska Francuza, a pogotovo Hrvata, bile je nevjerojatno i kad su konačno na parket izašli igrači u dvorani je zavladao navijački pakao. Svima je bilo jasno da će samo jakim pritiskom s tribina Francuzima možda padati koncentracija.

U odnosu na dosadašnje susrete u momčad Francuske vratio se dosad ozlijeđeni 'div' Didier Dinart, što je značajno ojačalo obranu naših suparnika. dok je Lino Červar na lijevom krilu zamijenio dosad više-manje standardnog Matea Hrvatina sa Goranom Špremom.

Počelo je izvrsno. Prvi napad nisu iskoristili Francuzi, a u kontri je Ivan Čupić izborio sedmerac i hladnokrvno ga pretvorio u pogodak pored skamenjenog Omeyera. U narednim minutama 'pijetlovi' su preuzeli kontrolu rezultata i vodili s jednim pogotkom, no hrvatski rukometaši koncentrirano su zabijali za izjednačenja.

Takva situacija na parketu trajala je do druge polovice prvog poluvremena kad je Hrvatska preuzela vodstvo od po gol prednosti, no i kad smo imali priliku povećati na dva razlike francuska obrana ili Omeyer znalački su branili svoju mrežu. Do kraja poluvremena Hrvatska je, nakon trećeg uzastopno iskorištenog sedmerca Ivana Čupića, imala šansu drugi dio utakmice dočekati u plusu od jednog pogotka i zahvaljujući dekoncentraciji 'pijetlova' upravo se to i dogodilo. Francuzi su u posljednjih 20-tak sekundi odigrali brzopleto, bez šuta prema Mirku Aliloviću, i na odmor se otišlo s prednošću Hrvatske 12-11.

Prvo vodstvo od dva razlike (13-11) Hrvatska je ostvarila na startu drugog dijela susreta, no nakon jednog previda danski sudaca koji su sudili nepostojeću obranu iz prostora, Francuzi su nakon tri pogotka Gigguoa ne samo izjednačili, nego i poveli 14-13.

Sredinom drugog dijela dobro se zaiskrilo. Prvo je Karabatić po tko zna koji put laktom u vrat udario nekog od naših napadača, u ovom slučaju Ivana Balića, a naš playmaker uzvratio je unošenjem u lice i bujicom psovki. U nastavku napada Goran Šprem je nezgodno pao i ostao ležati pred francuskim golo, no suci ne samo da nisu zaustavili igru, nego nisu ni reagirali ni na proteste naše klupe. Sve to događalo se pri rezultatu 18-18, u vrijeme kad i jedni i drugi nisu dosta dugo zabili gol.

U 53. minuti Karabatić je zabio od stative za 20-18 i Francuzi su prvi put stigli u prednost od dva gola. Napad nam je dugo vremena bio u krizi i kad je Daniel Narcisse točno šest minuta prije kraja zabio izvana za 21-18 to je bila naznaka velikih problema za Hrvatsku.

Zrnce nade pojavilo se kad je Lacković smanjio na dva razlike, no Francuzi su preko Abaloa brzo uzvratili i unatoč dobroj potpori s tribina pomoći više nije bilo. Francuzi su rutinski priveli utakmicu kraju i nakon olimpijskog zlata osvojili i najsjajniju svjetsku rukometnu kolajnu. Konačni rezultat na semaforu bio je 24-19 za Francusku.