U moderna vremena pomisao o engleskom nogometašu koji igra u brazilskom klubu je u najmanju ruku senzacija

Arsenalov mjesečnik u izdanju za ožujak donosi zanimljivu priču o jednom od klupskih nogometnih pionira Charlesu Williamsu i nalazi nevjerojatnu poveznicu s njegovim imenom danas, duboko u kišnim prašumama Brazila.

 

Charles Williams bio je vratar u prvoj Arsenalovoj profesionalnoj momčadi. Rođen u Londonu unovačen je kao amater za Arsenal, točnije Royal Arsenal 1891. godine, a debitirao je u utakmici protiv Nottingham Forresta. Klub je kasnije iste godine dosegao profesionalnu razinu pod imenom Woolwich Arsenal, a Williams je bio dio momčadi koja se 1893. priključila engleskoj ligi, te je svoj profesionalni debi ostvario u visokom 6:0 porazu od Sunderlanda u FA Cupu.

Kasnije je prešao u Manchester City, s njim osvojio ligaški naslov i postao prvi vratar koji je ikad zabio prvenstveni gol (na Roker Parku protiv Sunderlanda 14. travnja 1900.). Nakon završetka svoje igračke karijere Williams postaje jedan od prvih nogometnih "evanđelista" koji se otisnuo u inozemstvo kako bi svoje znanje prenio stranim klubovima, te se počeo baviti trenerskim poslom.

Njegova je prva postaja bila Francuska gdje je trenirao Lille, pa danska momčad B93, a trenirao je i dansku reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1908. u Londonu. Ipak, Južna Amerika je mjesto gdje je zaista iskazao svoj trenerski potencijal. Godine 1911. Fluminense, u pokušaju da stekne dominaciju na nogometnoj pozornici Rija, nudi Williamsu u to vrijeme ugovor bez presedana, 18 funti mjesečno plus sobu i dvije karte na relaciji Brazil - Engleska, čime je postao prvi trener kojem je ponuđen profesionalni ugovor od strane nekog brazilskog kluba.

Njegov je utjecaj ondje bio trenutan pa je odmah po dolasku odveo Fluminense do naslova u Carioca prvenstvu (prvenstvo države Rio) i to na način da je pomeo konkurenciju (liga je ukupno brojala četiri kluba) ostvarivši šest pobjeda u isto toliko utakmica uz gol razliku 20-1. Williams je u Brazilu još vodio i Americu FC kao i Botafogo, aktivno se bavio trenerskim poslom do 1934. godine, a umro je 1952. u 80. godini života.

Danas u redovima lokalnog brazilskog kluba EC. Sorrisa nalazimo Setha Burketta, 18-godišnjeg engleskog nogometaša rodom iz Lincolnshirea koji igra na poziciji braniča, a koji je zapravo prapranećak Charlesa Williamsa.

Sorriso je član brazilske pete lige, a u moderna vremena je pomisao o engleskom nogometašu koji igra u brazilskom klubu u najmanju ruku senzacija.

Sto godina nakon što je njegov predak stigao u Brazil, Burkettu je ponuđen profesionalni ugovor od strane kluba koji za je zamijetio u studenom 2009. na jednom prijateljskom turniru u Brazilu, a mladi Englez je tada bio u redovima omladinske momčadi AFC Stamforda.

"Sve se dogodilo iznenada. Lokalni trener me primijetio i pitao želim li se pridružiti klubu. Dolazak u Brazil činio mi se kao dobar izazov", kaže Burkett, koji je najveći izazov u dosadašnjem dijelu karijere imao početkom godine u Brazilskom kupu gdje je njegov klub ždrijeb spojio s gigantom iz Sao Paula, Palmeirasom.

Upravo je na toj utakmici Burkett privukao pažnju brazilskih medija.

"Sorriso je klub smješten u Mato Grossu, što je u sredini Brazila, praktički u prašumi, tako da smo, kad smo igrali protiv Palmeirasa, putovali autobusom 40-ak sati", objašnjava engleski tinejdžer o utakmici koja je završila 4-0 pobjedom Palmeirasa, a koja je išla uživo u prijenosu na četiri nacionalne brazilske TV mreže i koju je gledalo na desetke milijuna ljudi.

"Bio sam na televiziji tri puta u jednom danu, bila je ludnica. Čak su me spomenuli na Globu, koji je brazilski ekvivalent za BBC. Na utakmici s Palmeirasom izbrojao sam 17 kamera, a jedna me pratila cijelo vrijeme dok sam se zagrijavao", kazao je engleski branič, objasnivši da je genetsku povezanost s Williamsom saznao tek nedavno.

"Moja obitelj je zapravo saznala za povezanost s Williamsom prošle godine od mog djeda. Ne znam mnogo o njemu, samo da je vodio dansku reprezentaciju, kao i da je došao u Brazil voditi neke velike klubove. Zapravo još nisam nikome ovdje ništa rekao o tome. "

Na kraju je mladić progovorio i o planovima za budućnost.

"Ne znam kako će stvari ispasti. Volio bih jednom zaigrati za neki engleski klub, ali tko zna, možda na kraju ostanem duže u Brazilu ako se stvari ovdje pokažu dobrima."