U posebnom izdanju uoči Europskog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini eminentni je nogometni magazin FourFourTwo hrvatsku reprezentaciju predstavio kroz intervju s Nikicom Jelavićem.

Kako biste opisali raspoloženje u taboru reprezentacije uoči Eura?

- Iskreno, protiv Švedske smo krajem veljače igrali loše. Previše sm ih puštali da nam igraju i da nas ugrožavaju. Pristup očito nije bio dobar. Svejedno, mislim da je dobro da se to dogodilo sada. Nakon toga bit ćemo puno pametniji. Atmosfera je, ne računajući taj kiks, inače izvrsna. Ovaj put je jednostavno nismo demonstrirali. Skupili smo se nakratko, jedva na tri dana, imali hrpu izvannogometnih obveza, odradili jedan pošteni trening... Ne bih želio da se to shvati kao alibi. Naravno da bi po naše samopouzdanje bilo bolje da smo dobili, ali nije loše što nam je upozorenje došlo baš sada. Pomoći će nam da se bolje pripremimo i fokusiramo.

Što očekujete od skupine? Koji su ciljevi?

- Naša je skupina relativno jaka, no naš je cilj jasan: proći je. Nakon toga sve je moguće. Smatram da smo dobra reprezentacija i smatram da su drugi te činjenice itekako svjesni. Nikome s nama neće biti lako. Gledano istom tom logikom, niti nama neće biti lako protiv Irske. Makar mnogi misle da ćemo se lako obračunati s Trapattonijevim sastavom, ja mislim da bi nam protiv njih moglo biti još i najteže.

Kakve šanse dajete engleskoj reprezentaciji?

- Generalno, rekao bih da im ne vjerujem. Radi se o momčadi punoj individualne kvalitete koja povremeno zna igrati jako dobro. No, Englezi na velikim natjecanjima uvijek zataje. Gledam ih već godinama i uvijek ista stvar: najavljuju se velike stvari i svaki put uslijedi razočaranje. Ne bih rekao da Englezi spadaju među favorite.

Tko bi od vaših manje poznatih suigrača mogao postati otkriće Eura?

- Rekao bih da bi to prvi mogao biti Ivan Perišić. Riječ je o dečku koji ima jako puno kvaliteta. Može igrati lijevo i desno u veznom redu, kao i iza napadača. Ima obje noge i vrlo kvalitetan šut glavom. Ako će dobiti pravu priliku, on bi mogao biti hrvatsko otkriće Eura.

Kakve su vaše individualne ambicije kad je u pitanju nastup na Euru?

- Ako me pitate u smislu osobne ambicije da odigram što bolje kako bih postigao što veću cijenu ili se što bolje preprodao, uopće ne razmišljam o tome. Tek sam došao u Everton, veliki klub u kojem namjeravam ostati. Ako me pitate u smislu činjenice da će mi ovaj Euro biti prvo veliko natjecanje u karijeri, onda je sasvim sigurno da ću biti motiviran najviše što mogu.

Jeste li prije četiri godine planirali nastup na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini?

- Nikad se ranije u životu nisam nadao niti sam planirao nastup na velikom natjecanju, pogotovo ne u vrijeme dok sam igrao u Hajduku. Prije četiri godine bio sam u Belgiji, pa niti tada nisam imao podlogu za to. Tek kad sam počeo dobro igrati i zabijati u Rapidu polako su se stvari počele okretati. Uistinu dotad nikad nisam niti pomislio. Uvijek sam utakmice hrvatske reprezentacije, pa tako i u Austriji i Švicarskoj, gledao navijački, krajnje navijački.

Ako bi na prošlim natjecanjima neki napadač, primjerice Klasnić, promašio zicer, biste li reagirali u smislu "e da sam ja sad na njegovu mjestu..."?

- (Smijeh.) Ne. Isključivo navijački. Uvijek postoje trenuci kakve ste opisali, u kojima navijač kaže svašta, ali takve mi zamisli nisu padale napamet.

Je li neodlazak na Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku dodatan motivacijski faktor?

- Bili smo svi jako nesretni zbog izostanka plasmana na Svjetsko prvenstvo. Atmosfera je bila očajna. Sada smo opet na velikon natjecanju i svakako želimo dokazati da smo, u nogometnom smislu, velika nacija.

Očekujete li da će vam izbornik dati status prvotimca?

- Naravno da očekujem. Očekivao sam standardno mjesto još dok sam igrao u Rangersima. Sada kad sam se popeo na stepenicu iznad, kada sam zaigrao u najjačoj ligi na svijetu, svakako se tome nadam još i više. Nekako čak i osjećam da izbornik ima u mene povjerenja, da na mene računa ozbiljno. No, moram također naglasiti da za konkurente u napadu imam uistinu izvrsne igrače i da mi klupa ne bi teško pala. Uostalom, momčad smo, moramo jedan drugoga podržavati.

Volite li u napadu više igratu usamljeni ili uz još jednoga čistog napadača?

- Definitivno radije igram u paru s još jednim napadačem. Tako je puno lakše kombinirati. Ako je napadač usamljen, pogotovo u slučaju kad na bokovima još nema niti klasičnih krila, onda je jako teško igrati.

S kim se u reprezentaciji najbolje slažete?

- Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Sve su to dobri, izvrsni igrači.

Nekako se čini da ipak najbolje surađujete s Modrićem?

- Kao da je to problem?! Pa tko se s njim ne bi slagao? Luka je jedan od najboljih igrača na svijetu. Igrati s njim nepodnošljivo je jednostavno.