Tužna kolona rukometaša vratila se iz Katara. Šesto mjesto naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Dohi nikome nije donijelo dobro raspoloženje, a ponajmanje igračima i stručnom stožeru na čelu s izbornikom Slavkom Golužom.

Sedam pobjeda i dva poraza, kad se pogleda sa strane i nije tako loše ali kad se vidi da je ovo najlošiji rezultat od 2001. godine onda se ovo može proglasiti neuspjehom. Kako to uvijek biva, kad se takvo što dogodi onda počinje lov na vještice, smjena izbornika i prije nego što se odigra zadnja utakmica.

Tko je tu najviše, a tko najmanje kriv je priča koja će se potezati još dugo, ali činjenica je da ne treba velika i dubinska analiza da se shvati da su Kauboji odjahali u krivom rukometnom smjeru. Prisjetimo se samo Londona i Olimpijskih igara gdje smo bili spremni za zlato, a dosegnuli smo broncu - što je vhunski rezultat. Nitko nema pravo reći da igrači nisu željeli, da se nisu borili, trčali ili takvo što. Taktički potezi su se vukli od početnićkih do genijalnih, problem je samo što je ovih prvih bilo više. Zašto se nije forsirala igra 5-1 u obrani kad smo Poljskoj napravili velike probleme s takvom postavom, zašto su nam krila bila odsjećena - i takvih zašto ima puno i previše. "Goluža je kriv", puca se po izborniku sa svih strana, no ne smije se igrače amnestirati, jer to su igrači koji su donosli medalje, igraju u velikim klubovima i nitko nas ne može uvjeriti da su Poljska bolja reprezentacija. Od prve do zadnje utakmice nismo stvorili dobru igru u kontinuitetu koja bi mogla parirati jakim reprezentacija, polukontre i kontre bile su pročitane i kad su nam to zatvorili - rezultat je ovakav kakav je. Izborene su kvalifikacije za Olimpijske igre u Riju i na tome treba čestitati, a sve ostalo je za zaborav i velika opomena našem rukometu. Kapetan Igor Vori.

"Normalno da mi je teško zato što znam što je iza mene, dva tri mjeseca posla i što sam sve radio da bih se spremio za ovaj turnir da bismo nešto napravili svi zajedno. I onda ti se ovo desi. Normalno, ne može u sportu uvijek sve biti divno i krasno. Jedan dan si gore, drugi dan si dolje i slave te i ljube te, i onda te kopaju. To je normalno i to moramo prihvatiti. Sigurno da mi je žao. Krivo mi je radi svih nas ovdje jer smo puno energije i truda uložili u sve ovo", rekao je Vori. Izbornik će svaki razgovor s novinarima započti s čestitkama svojim igračima, navijačima ali, na žalost nije ponudio bilo što - što bi dalo naslutiti zašto je Hrvatska bila neprepoznatljiva.

"Htio sam najbolje, sigurno da je tu bilo i grešaka ali nitko ne može reći da niam htio najbolje", rekao je Goluža. Skupina i ždrijeb je bio takav da su sami birali - ne bi bolje izabrali.

"Htjeli smo napraviti iskorak, međutim nismo ga napravili. Nitko sretniji od mene i igrača da smo otišli u polufinale, finale. Međutim, mala smo zemlja i imamo takav budžet kakav imamo. Što je, tu je. Imamo mladost. Treba se okrenuti radu, sagledati greške gdje sam pogriješio i gdje smo pogriješili, napraviti plan i idemo raditi", rekao je Goluža. I prije deset godina smo bili mala zemlja pa su rukometni rezultati bili bolji. Točno je da mladost imamo, a imamo li mudrosti pokazat će vrijeme.