Nedavno objavljeno istraživanje otkriva alarmantno visoke razine tjeskobe, depresije i beznađa među adolescentima u jednoj od klimatski najosjetljivijih regija na svijetu.

Klimatske promjene prijete zdravlju djece i adolescenata diljem svijeta, posebno u zemljama poput siromašnog Madagaskara – snažno pogođenog globalnim zatopljenjem i podizanjem razine mora. Rezultati jednog od rijetkih istraživanja na temu psiholoških posljedica klimatskih promjena u zemljama niskog dohotka “naprosto su alarmantni“, zaključuje skupina istraživača s Trinity College-a u Irskoj, u studiji objavljenoj u The Journal of Climate Change and Health.

Znanstvenici troše mnogo energije da osvijeste ljudima činjenicu da klimatske promjene nisu tehnološki ili ekološki problem, već politički, socijalni, ekonomski i psihološki. Neke od čestih slikovnih poruka, pa i memovi mlađih generacija poručuju nama ostalima: vi ćete možda umrijeti od starosti, ali mi ćemo od klimatskih promjena. Svijest o negativnim utjecajima organizacije društvene proizvodnje u kojoj živimo ima posljedice na krucijalne životne odluke mladih ljudi. Najvažnije odluke pritom su one o poslu kojim ćemo se baviti i hoćemo li imati djece. Mlađe generacije, zasad čini se odbijaju postupati po pravilima koja nam se generacijski prenose. Takva je situacija kod nas na globalnom sjeveru.

No, na globalnom jugu, mladi ljudi imaju još neposrednija iskustva s klimatskim promjenama. Studija, provedena u suradnji s Trinity College Dublin, Katoličkim sveučilištem Madagaskar, University College London i CBM Global, naglašava hitnu potrebu da se podrška mentalnom zdravlju integrira u napore prilagodbe klimi. Istraživački tim koji je uključivao Isabelle Mareschal s Odsjeka za biološke i bihevioralne znanosti Sveučilišta Queen Mary u Londonu, otkrio je da klimatske promjene utječu na mentalno zdravlje adolescenata kroz tri ključa: gubitak kućnih resursa, nesigurnost u budućnost i slom tradicionalnih mehanizama suočavanja.

Stanje neizvjesnosti

Klimatske promjene i događaji povezani s njima urušavaju prirodne i društvene sustave o kojima ovisi fizičko i mentalno zdravlje. Polovica djece u svijetu je pod “izuzetno visokim rizikom” od utjecaja klimatskih promjena. U ovoj studiji provođene su ankete, intervjui i fokus grupe, na uzorku od 83 sudionika. Autori su u odlomku o diskusiji naglasili sva ograničenja i mane studije i pitaju se jesu li dobili reprezentativni uzorak.

Ipak, budući da govorimo o psihologiji, rezultati su relevantni jer ne možemo ignorirati probleme koje klimatske promjene nameću mladima dok planiraju vlastite živote. Ako ova studija i nije reprezentativna, rezultati su i dalje jako važni, jer govorimo o budućnostima mladih ljudi.

Sudionici ovog istraživanja uzorkovani su iz šest ruralnih sela izvan Ambovombea u Androyu, na Madagaskaru. Većina ljudi u regiji Androy na južnom Madagaskaru poljoprivrednici su za vlastite potrebe ili stočari čiji su životi usko povezani s meteorološkim prilikama. Bez obzira na spol, adolescenti u svim fokusnim grupama identificirali su slične klimatske promjene u regiji: povećane vrućine, češće i jače suše, jače vjetrove i učestalije pješčane oluje.

Iskazali su visoki stupanj tjeskobe i zabrinutosti zbog ovih klimatskih promjena. Tematskom analizom autori su identificirali tri teme potencijalnih mehanizama putem kojih su klimatske promjene utjecale na njihovo mentalno zdravlje: gubitak resursa kućanstva, stanje neizvjesnosti i poremećaj mehanizama suočavanja.

Gubitak resursa: “Kere” ili umiranje od gladi

Klimatske promjene dovele su do toga da adolescenti sudionici ovog istraživanja gotovo uopće nemaju ili imaju vrlo ograničen pristup hrani i vodi, što je izazvalo značajan strah i uznemirenost.

Na pitanje koji su bili učinci klimatskih promjena, adolescenti u više fokusnih grupa odmah su rekli “kere“, što je madagaskarska riječ za glad (doslovno “umiranje od gladi”). Potpuno nenametnuto, više adolescenata spontano je kazalo da je vidjelo kako ljudi umiru od gladi, poput jedne djevojke koja je opisujući svoje selo rekla: “Toliko ih je umrlo… bilo je mnogo starijih, ali umrli su od gladi”.

Budući da su klimatske promjene uzrokovale da ova sela postanu “vrlo vruća” bez “bez kiše”, to je dovelo do “nedostatka hrane, pothranjenosti, nestašice vode”. Vjetar i nedostatak kiše doveli su do toga da usjevi propadnu, a izvori vode presuše. Jedan sudionik je kazao da “nema vode, pa kada sunce gori, mi patimo… Nema vode za piće jer je bušotina presušila. Nema hrane… nedostaje čak i manioka“.

Ova vrsta osjećaja ponavljala se iznova i iznova, u svakoj fokusnoj grupi: “nema se što jesti” i “nema vode za piće”. Posljedično, “život je bijeda”. Za one adolescente koji su imali hranu i vodu, to je obično bilo loše kvalitete i s ograničenom raznolikošću; bila je “svaki dan kasava (manioka): jutro, podne i večer”. Cijena vode bila je tolika da je većini obitelji bila nedostupna, a mnogi su adolescenti spontano spomenuli točnu cijenu kanistra vode i kako se to mijenjalo tijekom godina, navode autori studije.

Klima pogoršava egzistencijalne brige

Kako bi osigurale hranu i vodu, obitelji su bile prisiljene prodati ono što su imale. Na pitanje kakav učinak imaju klimatske promjene na njihov svakodnevni život, jedna je djevojka, na primjer, rekla:

“Mnogo se promijenilo jer smo prisiljeni prodavati posuđe, sve što nam je ostalo!”. Dječak iz drugog sela rekao je: “Bili smo prisiljeni prodati svoju imovinu kako bismo kupili hranu. Nismo dobili poštenu cijenu, jer smo stvari koje smo kupili za 100.000 Ariary [~20 eura], bili prisiljeni prodati za 5000 Ariary [~1 Euro] kako bismo spriječili smrt djece od gladi”.

Adolescenti su ovaj gubitak fizičkih resursa i posljedične zdravstvene i mentalne izazove smatrali izravnom posljedicom klimatskih promjena: “Klima je prije bila dobra, ali sada patimo od gladi”. Iz diskursa je vidljivo da su zabrinutost zbog gladovanja do smrti, izravno iskustvo gledanja drugih kako umiru od gladi i stalno stanje pothranjenosti uzeli danak mentalnom zdravlju adolescenata. Oni su “tužni” zbog klimatskih promjena “jer se boje”, ističu autori.

U raspravi autori ističu kako su klimatske promjene pogoršale su egzistencijalne prijetnje s kojima su suočeni adolescenti. Na Madagaskaru, rezultati sugeriraju da bi se intervencije i politike trebale baviti sigurnošću hrane i vode, promicati adaptivne poljoprivredne prakse i izgraditi resurse za suočavanje…