Znanstvenici su otkrili genetske sličnosti zbog kojih potpuni stranci mogu imati nevjerojatnu sličnost.

Tisuće ljudi pojavilo se u nedjelju u Washington Square Parku u New Yorku kako bi sudjelovali i promatrali natjecanje u kojem je pobjednik onaj tko najviše liči na popularnog glumca Timotheea Chalameta. Nastali kaos, uključujući prisutnost policije i pojavu samog pravog Timothéeja, opširno je dokumentiran na društvenim mrežama, a mnogi su se komentatori svađali tko je zapravo trebao pobijediti.

Zašto toliko muškaraca izgleda nevjerojatno slično poput Chalameta? Istraživanja pokazuju da najzanimljiviji dvojnici, dvojnici Chalameta, imaju slične genetske osobine, unatoč tome što nisu biološki povezani. Ali samo zato što netko izgleda kao talentirani glumac, znači li to da bi se također lako snašao na pozornici ili pred kamerama?

“Mislio je da sam lud jer umjetnici obično ne primaju pozive od znanstvenika”, prisjetio se Esteller. Brunelle je povezao Estellera s parovima “dvojnika stranaca” s njegovih fotografija, iz cijelog svijeta, koji su istraživačima poslali genetske uzorke iz briseva usta. Esteller i njegov tim proveli su četiri godine prikupljajući i povezujući genetske podatke prije nego što su objavili rezultate 2022. godine.

Najprije su identificirali koji su dvojnici zapravo najsličniji, piše National Geographic.

“Bilo je vrlo objektivno”, kaže Esteller. “Ti su ljudi prošli tri algoritma za lica, iste koje koristi policija i u zračnim lukama”, a oni koji se algoritamski nisu razlikovali od stvarnih jednojajčanih blizanaca odabrani su za daljnje istraživanje.

Genomi ovog odabira dvojnika izravno su uspoređeni, zajedno s njihovim epigenomima (kemijske promjene DNK koje utječu na način na koji se izražava) i mikrobiomima.

Estellerov zaključak bio je da – iako su njihovi epigeni i mikrobiomi potpuno različiti – nepovezani dvojnici zapravo dijele različite dijelove svog genetskog sklopa. Objasnio je da genetske sekvence koje kontroliraju značajke poput strukture kostiju, pigmentacije kože i zadržavanja vode utječu na izgled ljudskog lica. Na ljudskom genomu ove sekvence uključuju polimorfna mjesta, u kojima jedan par baza DNK ima različite varijante kroz populaciju – a dvojnici dijele iste varijacije.

Genetske usporedbe potvrdile su da proučavani “ultra-slični” zapravo nisu povezani i da su njihove sličnosti u izgledu i genomu bile čisto slučajne. U konačnici, ističe Esteller, postoji samo određeno mnogo načina da se ljudsko lice spoji.

“Trenutno ima toliko ljudi na svijetu da se na kraju i očekuje da ima dosta ljudi koji dijele veći broj genetskih varijanti”, objasnio je.

Dokazujući da ljudi koji nalikuju jedni drugima dijele određene gene, Esteller se nada da će unaprijediti dijagnostičku znanost korištenjem prepoznavanja lica za postavljanje ranijih dijagnoza rijetkih genetskih bolesti kod djece.

Genetska osnova osobnosti

Još jedna znanstvenica koja je koristila Brunelleov foto projekt kao osnovu za znanstveno istraživanje bila je Nancy Segal, profesorica psihologije na Sveučilištu California Fullerton, gdje je direktorica i osnivačica Twin Study Centera. Njezino je istraživanje uglavnom usredotočeno na blizance, ali kad je saznala za Brunelleov projekt, vidjela je priliku za rješavanje male, ali glasne znanstvene rasprave.

“Neki znanstvenici vjeruju da sličnosti osobnosti blizanaca nisu zbog njihove genetske sličnosti, već zbog činjenice da ih ljudi tretiraju jednako na temelju njihova izgleda”, objasnio je Segal. Ako su ovi kritičari bili u pravu, “onda bi ovi nesrodni dvojnici trebali biti jednako slični u osobnosti kao jednojajčani blizanci odgojeni odvojeno.”

Regrutirala je dvojnike od Brunelleovih subjekata—kao i neke parove na koje je slučajno naišla u stvarnom životu, na kampusu i na konferencijama—i dala im upitnik osobnosti koji je mjerio otvorenost, savjesnost, ekstrovertnost, susretljivost i stabilnost, poznatu i kao Velika petorica studija osobnosti. Dobiveni rezultati uspoređeni su s različitim skupinama blizanaca, uključujući i one koji su odrasli jedni od drugih.

Na njezino zadovoljstvo, Segal je otkrila da dvojnici nemaju šanse dijeliti crte ličnosti, u usporedbi s blizancima koji su imali statistički veću vjerojatnost da dijele te karakteristike.

Nesrodni dvojnici također nisu nalikovali jedni drugima kada je Segal mjerio njihovo samopouzdanje. “Ovi nepovezani dvojnici bili su vrlo, vrlo različiti”, rekla je.

Fascinacija našim odrazima

Iako je Segal dokazao da su osobnosti između dvojnika daleko više različite od osobnosti između blizanaca, “blizanci stranci” iz Estellerove studije imali su više stvari koje su dijelili osim sličnih lica – zahvaljujući genima koji kontroliraju duljinu njihovih kostiju, mogli bi imati sličan hod.

“Ako je jedan bio pušač, drugi je vjerojatno bio pušač” i obrnuto, rekao je Esteller, jer su ovisničke osobnosti djelomično genetska osobina, kao što su i dominantna ruka i kratkovidnost.

Dvojnik Timothéea Chalameta mogao bi imati sličan hod i glas kao i sam glumac, ali ne bi nužno imao istu karizmu i talent.

Iako su se upoznali tijekom Brunellinih originalnih foto sesija, dvojnici koji su sudjelovali u Estellerovim i Segalovim studijama učinili su to na daljinu, a odnosi između njih nisu bili dio istraživanja.

Ali ljudi općenito imaju tendenciju da ih privlače ljudi koji sliče njima samima. “Mislim da nam govori o ljudskoj prirodi u smislu da svi žudimo za sličnošću”, kaže Segal. “Želimo nešto slično nama. Kad mala djeca imaju izmišljene prijatelje, uvijek su poput njih.”

Esteller je čuo da su dvojica dvojnika s jedne Brunelleove fotografije čak postali par i vjenčali se.

Stoga je moguće da čak i ako nekolicina “Timothéeja Chalameta” nije osvojila nagradu od 50 dolara koju je ponudio organizator, možda su osvojili još bolju nagradu — prijateljstvo.

Manel Esteller, molekularni genetičar sa Instituta za istraživanje leukemije Carreras u Španjolskoj, testirao je genetske sličnosti između dvojnika prikazanih u fascinantnoj seriji francusko-kanadskog fotografa Françoisa Brunellea “Nisam dvojnik!” koja traje od 1999.