Percepcija klimatskih promjena događa se na fizičkoj i psihološkoj razini, no dok psiholoških ne moramo biti svjesni, ove fizičke dijelimo neovisno o političkoj svijesti.

Paraliza mišljenja i djelovanja po pitanju sanacije klimatskih promjena među ljudima, počinje privlačiti pozornost psihologa, kognitivista i neuroznanstvenika. S obzirom na kritičnu prijetnju koju predstavljaju klimatske promjene, postoji hitna potražnja za inovativnim pravcima istraživanja, smatraju autori Enrico Cipriani, Angelo Gemignani i Danilo Menicucci nove studije o svakodnevnoj svijesti promjena u klimi. Oni ističu kako su “klimatske promjene suštinski složene i zahtijevaju određeni stupanj apstrakcije”.

“Različiti pojedinci izvještavaju o širokom rasponu i stupnju opipljivih i osjetilnih iskustava klimatskih promjena”, stoji u studiji.

Održivo ponašanje

Njihova je pretpostavka da percepcijska i osjetilna svijest o klimatskim promjenama ima važne posljedice za promicanje održivog ponašanja, što trenutno nemamo. Cilj njihove studije bio je osmisliti i standardizirati psihometrijske upitnike za mjerenje perceptivne svijesti o klimatskim promjenama.

“Fizičke manifestacije klimatskih promjena neravnomjerno su raspoređene diljem svijeta, a intenzitet im se kreće od relativno blagih godišnjih temperaturnih promjena do velikih ekstremnih vremenskih događaja”, ističu autori.

Dodaju kako ti učinci utječu na živote milijuna ljudi: “Međutim, pojedinci se razlikuju u svojoj vjerojatnosti pripisivanja ovih učinaka sveobuhvatnom uzroku klimatskih promjena, a također pokazuju razlike u svojoj sposobnosti primjećivanja i osvještavanja tih učinaka u svijetu oko sebe”.

PTSP

Autori nisu mjerili stavove koji zahtijevaju neko predznanje, već su, među ostalim, mjerili osjete – svijest o fizičkim i kemijskim promjenama u nama, a zbog klimatskih promjena. Stoga su mjerili percepciju promjena temperature, percepciju promjena vlažnosti, svijest vlastitih osjećaja i percepcije medijske pažnje o klimatskim promjenama.

Ističu kako se ovdje radi i o PTSP-u uzrokovanim ekstremnim vremenskim prilikama radi kojih ljudi mogu izgubiti osjećaj sigurnosti u vlastitom domu. Autori su nastojali prepoznati psihološke karakteristike koje su jedinstveno povezane s klimatskim promjenama.

Rezultati ove studije dali su donekle iznenađujuće rezultate, a to je da je “svijest o osjećajima” povezana s političkom orijentacijom, pri čemu je lijevi politički spektar svjesniji globalne situacije od desnoga. No, kada se mjeri fizikalne utjecaje – osjete u promjenama temperatura ili vlažnosti – tu nema razlike. Svjesni ili ne političkih aspekata klimatskih promjena (na primjer da je rezultat djelovanja ljudi), sva naša tijela, neovisno o našoj ideologiji prepoznaju promjene na fizičkoj i biološkoj razini:

Politička opredijeljenost

“Zanimljivo, dodaju autori “kada se promatraju korelacije na razini podskale, politička samoidentifikacija korelira sa sviješću o osjećajima i medijskom sviješću, ali ne i sa sviješću o temperaturnim promjenama ili svijesti o nedostatku vode. Ovo otkriće moglo bi sugerirati da, dok su društveni i afektivni aspekti percepcije klime posebno pod utjecajem političkih sklonosti, osjetilna iskustva nisu”.

Politički aspekt ovih mjerenja otkriva da će oni s većom “svijesti o osjećajima” prije djelovati “proekološki”.

“Hipoteze koje se odnose na diskriminatornu valjanost i prediktivnu valjanost ovog instrumenta uvelike su potvrđene našim statističkim analizama: sudionici koji se identificiraju kao ljevičari imaju značajno različite rezultate na ljestvici od onih desničara. To je u skladu s prethodnim nalazima u literaturi o odnosu između političke polarizacije i percepcije klimatskih promjena”, ističu autori studije.

Tko želi više

Klimatska percepcija poduprta je dvama odvojenim senzornim modalitetima: fizičkom i psihološkom. Većina životinja sposobna je otkriti promjene i znakove koji bi mogli sugerirati nadolazeće razdoblje smanjenih resursa za preživljavanje. Kada se te promjene otkriju, životinje se ponašaju kako bi poboljšale svoju kondiciju, poput migracije ili hibernacije.

Moguće je da ljudi također posjeduju slične evolucijski određene rezidualne senzorne sposobnosti. Primjerice, molekula geosmin, koju proizvode aktinobakterije i cijanobakterije u tlu nakon što su bile izložene vodi, odgovorna je za petrihor (tj. karakterističan miris prljavštine nakon kiše). Kada se udiše, ovaj spoj može izazvati pozitivna afektivna stanja i fiziološke reakcije opuštanja. Može se nagađati da to predstavlja neku vrstu evolucijski određenog osjetilnog znaka povezanog s prestankom suše, spekuliraju autori.

“Kada se promatraju korelacije na razini subskale, politička samoidentifikacija korelira sa sviješću o osjećajima i medijskom sviješću, ali ne i sa sviješću o temperaturnim promjenama ili svijesti o nedostatku vode. Ovo otkriće moglo bi sugerirati da, dok su društveni i afektivni aspekti percepcije klime posebno pod utjecajem političkih sklonosti, osjetilna iskustva nisu. Ovaj bi fenomen mogao predstavljati vrijedan predmet budućih istraživanja”.