Premda je gotovo sva vulkanska aktivnost na Mjesecu prestala prije više milijarda godina i riječ je o mrtvome Zemljinom satelitu s rijetkom geološkom aktivnošću, na njemu se povremeno, kao i na našemu i ostalim planetima događaju potresi, kažu znanstvenici NASA-e.

Oni tvrde da se zbog unutarnjeg hlađenja u posljednjih nekoliko stotina milijuna godina ovo nebesko tijelo smanjilo za 50 metara te da je još uvijek tektonski aktivno, piše portal Stuff.

Postupno se 'skupljajući' Mjesec postaje naboran.

Znanstvenici su to usporedili sa 'skupljanjem' bobice grožđa koja se smanjuje i bora pretvarajući se u grožđicu. No za razliku od fleksibilne kožice grožđa Mjesečeva površinska kora je krhka pa se pri skupljanju raspada.

Do ovih pojava dolazi kad se kora pomiče i gura jedan dio iznad drugoga. Pritom se formiraju neobične stijene koje se mogu vidjeti na površini. Visoke su i duge kilometrima.

Stijene koje su se ranije rasule ostavile su trag po cijeloj površini, a novi podaci NASA-ine misije ukazuju na to da se i danas duž tih rascjepa događaju potresi. 

Nova istraživanja omogućili su algoritmi kojima su obrađeni seizmički podaci iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, što je pridonijelo rasvjetljavanju tektonske aktivnosti na Mjesecu i njihovu boljem razumijevanju.

Otprije se zna da se na Mjesecu događaju četiri vrste potresa - prva tri tipa se odnose na duboke potrese koje uzrokuju sudari meteorita ili toplinski potresi uzrokovani Sunčevom toplinom, no oni su relativno slabi. Četvrta vrsta takozvanih 'plitkih' potresa je snažnija i može dosegnuti jakost do 5,5 stupnjeva po Richteru te trajati i do 10 minuta. 

"Analizom smo zaključili da je ovakva aktivnost još uvijek prisutna te da vjerojatno izaziva potrese i danas kad se Mjesec i dalje postupno hladi i smanjuje", potvrđuje Thomas Watters, viši znanstvenik Centra za Zemlju i planetarne studije koji djeluje pri washingtonskom Smithsonianu. Dodaje da su "neki potresi prilično jaki te da mjere i do 5,5 stupnjeva po Richteru".

Znanstvenici su dobivene podatke usporedili sa slikama što ih je 2010. godine napravio NASA-in lunarni orbiter.

Instrumenti koje su astronauti Apolla 11 ostavili na Mjesecu od 1969. do 1977. evidentirali su 28 različitih potresa. Znanstvenici su ustanovili da je najmanje osam potresa posljedica pomicanja ploča ispod površine Mjeseca, a ne udara asteroida.

Tvrde da se potresi i skupljanje ovoga nebeskog tijela nastavljaju i danas, a fotografije kamenja i klizišta na površini upućuju na nedavne tektonske aktivnosti.

Iz NASA-e kažu da se potresi događaju u trenutku kad je Mjesec na najudaljenijoj točki od Zemlje jer Zemljina gravitacija oštećuje njegovu koru.