Tijekom solarnog maksimuma velike Sunčeve pjege i intenzivne solarne baklje svakodnevna su pojava, a tijekom solarnog minimuma solarne baklje gotovo da i ne postoje

Sunce snimljeno 1. srpnja 2008. Niti pjega niti baklji

"Ima nekih izvještaja koji govore da minimum traje duže nego bi trebao. To jednostavno nije istina. Trenutno stanje sa Sunčevim pjegama dobrano je unutar povijesnih normi za solarni ciklus", rekao je David Hathaway, solarni fizičar u NASA-i, piše net.hr .

Ovaj izvještaj, da se nema o čemu izvještavati, zapravo je zanimljiv sam po sebi jer se američkom akademskom zajednicom počeo širiti glas da nešto nije u redu sa Suncem.

Tako je iz jedne (navodno ugledne) institucije nedavno odaslan press release pod dramatičnim naslovom: Na Suncu već duže vrijeme nema Sunčevih pjega.

No, pažljiviji pogled na znanstvene podatke govori da to baš i nije tako.

"Sunce je sada u najnižoj točki svog 11-godišnjeg ciklusa", kaže Hathaway. "To se naziva solarni minimum i riječ je o razdoblju zatišja koje se događa između dva solarna maksimuma."

Tijekom solarnog maksimuma velike Sunčeve pjege i intenzivne solarne baklje svakodnevna su pojava: aurore se pojavljuju na Floridi, zračenje gasi satelite i ometa radiokomunikaciju. Zadnja takva situacija događala se 2000. i 2001. godine.

Tijekom solarnog minimuma događa se suprotno. Solarne baklje gotovo da i ne postoje, pa prođe i tjedan dana prije nego se uoči nova, a ravnomjernu monotoniju na Sunčevoj površini poremeti tek pokoja pjega. I to je upravo ono što se trenutno događa.

Iako je minimum normalni aspekt solarnog ciklusa, neki promatrači dovode u pitanje samo trajanje minimuma, koji je zašao u svoju treću godinu.

"Izgleda kao da dugo traje, ali ja mislim da smo zaboravili koliko zapravo može trajati minimum", rekao je Hathaway.

Početkom 20. stoljeća bilo je razdoblja zatišja koja su trajala i dvostruko duže od sadašnjeg, a velika većina istraživača koja se danas čudi nad Suncem tada nije bila ni rođena.

Hathaway je proučavao međunarodne podatke o brojanju Sunčevih pjega sve do 1749. godine, te je ponudio sljedeću statistiku: prosječni period solarnog ciklusa je 131 mjesec, sa standardnim odstupanjem od 14 mjeseci. Solarni ciklus 23 (ovaj trenutni) do sada je trajao 142 mjeseca - što je još uvijek unutar statistike i daleko od abnormalnog.

Najduži zabilježeni minimum, tzv. Maunderov minimum od 1645. do 1715. trajao je impresivnih 70 godina.

Sunčeve pjege pojavljivale su se sporadično i izgledalo je kao da se solarni ciklus potpuno raspao.

To se razdoblje poklapa s "malim ledenim dobom", nizom neuobičajeno hladnih zima koje su zahvatile sjevernu Zemljinu polutku.

Mnogi su istraživači uvjereni da je slaba Sunčeva aktivnost, u suradnji s pojačanim vulkanskim aktivnostima i vjerojatnim promjenama oceanskih struja, igrala veliku ulogu u 17-stoljetnom zahlađenju.

Zbog razloga koje nitko ne može objasniti, Sunčeva se aktivnost obnovila početkom 18. stoljeća i do danas traje u svojim 11-godišnjim ciklusima.

Zbog toga što solarni fizičari ne znaju što je pokrenulo Maunderov minimum niti kako je to utjecalo na klimu na Zemlji, uvijek oprezno traže znakove da bi se to moglo ponoviti.

Hathaway vjeruje da zatišje 2008. godine ne najavljuje novi Maunderov minimum i da sve ide svojim uobičajenim tokom.