Nažalost, većina učenika ne koristi računalo za izobrazbu već za igranje igara

Vijest je obišla svijet: jedan korejski gimnazijalac je svakodnevno deset sati igrao igre na sreću na kompjutoru – i postao milijunaš.

Ali, većini učenika u svijetu kompjutori ne donose ni novac ni bolje izglede u životu.

Već 2004. godine su njemački stručnjaci za obrazovanje Thomas Fuchs i Ludger Wößmann istraživali utjecaj računala na školski uspjeh. Rezultat je bio jasan: učenici koji dugo sjede za računalom imali su lošije rezultate na takozvanim PISA-testovima, piše Deutsche Welle.

Američki znanstvenik Cristian Pop-Eleches s njujorškog sveučilišta Columbia i Ofer Malamud sa Čikaškog sveučilišta također su proveli jedno istraživanje o utjecaju računala na školski uspjeh.

Temelj je bila odluka rumunjske vlade da obiteljima slabijeg imovnog stanja da čekove od po 200 eura za nabavku računala, kako bi djeca imala bolje obrazovne mogućnosti.

Znanstvenici su ispitali više od 3.000 takvih obitelji. I došli do iznenađujućih rezultata: S jedne strane su učenici koji su dobili računala pokazali puno bolje sposobnosti na kompjutoru, ali su s druge strane lošije rezultate imali u predmetima kao što su rumunjski jezik, matematika i engleski, kaže znanstvenik Cristian Pop-Eleches.

„Nažalost, većina učenika nije računalo koristila za izobrazbu. Ali, svakodnevno su se na njemu igrala.“ I igrala su se satima.

I psiholog Florian Rehbein s Kriminološkog znanstvenog instituta Donje Saske naglašava da kompjutor ima negativne posljedice za školski uspjeh: „O tomu postoje različite teze. Klasična je, oduzimanje vremena. Da djeca imaju manje vremena za domaće zadaće, za druge aktivnosti koje pomažu učenju. I jedna vrlo prihvatljiva teza, o kojoj se u međuvremenu intenzivno raspravlja: teza disfunkcionalnog korištenja medija, prenosi net.hr .

Ona kaže, da mediji dolaze na mjesto osjećaja nagrađivanja u školi. Dijete svoje uspjehe ne doživljava više u školi nego u prvom redu na kompjutorskim igrama i tako se sve više povlači iz realnog konteksta uspjeha.“

Uz to djeca koja igraju agresivne kompjutorske igre i sama postaju sklonija agresivnom ponašanju, upozoravaju psiholozi. I zato kompjutor ne bi trebao stajati u dječjoj sobi.

A što je s kompjutorima u školi? Zar djeca ne bi trebala što je prije moguće učiti korištenje računala da bi imala bolje izglede u kasnijem životu? Nije nužno, kaže psiholog Florian Rehbein. Tek kad djeca znaju dobro čitati i računati i kad su razvila svoje socijalne sposobnosti onda je vrijeme za kontakt s kompjutorom. Dakle, najranije nakon četvrtog razreda.

Nizozemski ekonomisti Lex Borghans i Bas te Weel idu još korak dalje. Oni su istraživali koji sadržaji iz škole pomažu kasnije u dobivanju dobro plaćenih poslova. Rezultat je: matematika i sposobnost da se piše duge i sadržajne tekstove. A to su upravo one sposobnosti koje su zapostavljene kod rumunjske djece nakon što su dobila računala, kako je pokazala studija Cristiana Pop-Elechesa.

Pa ipak, kompjutor se ne smije načelno proglasiti zlom, kaže znanstvenik Pop-Eleches: „Ako roditelji znaju što njihova djeca čine s računalom, onda su ti loši rezultati puno manji. Važno je, dakale, kako se računalo koristi, a ne koristi li ga čovjek ili ne.“