Organizacija Crimes Against Children Research Center tvrdi kako je jedno od sedmero djece seksualno iskorištavano online. No, predatori u prosjeku nisu oni na koje bi obično prvo pomislili.

Većinu djece tlače kolegice i kolege iz razreda, vršnjaci i osobe tek koju godinu starije od njih. To ne znači da je šteta koju nanose manja, tek da treba uzeti u obzir kako za zlostavljanje nisu odgovorne samo nastrane odrasle osobe.

Tijekom istog istraživanja analizirani su i zabilježeni slučajevi seksualne viktimizacije povezane s internetom. Otkriven je uznemirujući obrazac.

Slučajevi nisu bili nasumični - žrtve su češće dolazile iz obitelji u kojima je bilo nasilja i zlostavljanja, hrvale se s mentalnim problemima i ovisnošću te bile nesigurne oko svog seksualnog identiteta.

To nije bilo sve. Predstavljale su se online starijima no što doista jesu, tražile su interakciju sa starijima od sebe, s njima razgovarali o seksu, susretali se s njima znajući da bi moglo doći do seksa i to ponavljale vjerujući kako su zaljubljene.

Ti su tinejdžeri i tinejdžerice bili žrtve, no taj problem neće biti riješen samo dodjeljivanjem više moći roditeljima, obrazovanjem mladih i obveznom potvrdom dobi online. Oni trebaju profesionalnu pomoć. Treba se domisliti načina kako ih prepoznati i podržati ih.