Koliko nas je u potpunosti pročitalo sve što piše u licenčnom ugovoru određene aplikacije ili u uvjetima korištenja pojedinih društvenih mreža? Vrlo vjerojatno samo mali broj korisnika koji je u trenutku instaliranja aplikacije ili otvaranja računa na društvenoj mreži imao viška vremena i volje čitati mnogobrojne redove ugovora.

Međutim iako ne čitanjem ugovora si štedimo ponešto vremena, često zbog toga ne znamo na što smo sve pristali. Nakon što nam se dogodi neželjena situacija u kojoj je netko recimo našu email adresu podijelio s drugim servisima „bez našeg znanja", korisnička služba nam jednostavno na našu pritužbu odgovori - ali pisalo vam je to u ugovoru, čije ste čitanje i razumijevanje potvrdili klikom na „I agree" ili još kraće „Yes".

Ovaj problem je posebno istakao Andrew Miller, prvi čovjek Komiteta za znanost i tehnologiju rekavši kako većina korisnika pristaje na sve postavljene uvjete, a da ih prije toga uopće ne pročita. Kao glavni razlog tomu navodi dužinu samog teksta koji se pri tom „stavlja" pred korisnika. Nadalje zastupnici britanskog parlamenta istakli su i kako društvene mreže ne navode iskreno koje će sve podatke njihovi korisnici morati ustupiti kako bi se njihovim uslugama mogli koristiti.

Zbog toga je britanska vlada odlučila poduzeti određene korake, odnosno donijeti nove standarde kojih će se internetske stranice i aplikacije morati pridržavati. Ukratko riječ je novom načinu prezentiranja uvjeta koji će morati biti sadržajno kraći i pisani na način koji će biti lako razumljiv svim korisnicima, a ne samo onima koji se svakodnevno bave pravom.

Bug.hr