Igranje nasilnih video igara ne uzrokuje veću štetu na ponašanje djece, od igranja onih koje se smatra nenasilnima, navodi nova studija s Oxforda. Istraživači su proučavali osnovnoškolce i otkrili da bi na ponašanje djece mogao prije moglo utjecati vrijeme provedeno uz igre, a ne njihov sadržaj, ali čak i to je neznatno. 

 

Studija je pokazala da će djeca koja igraju multiplayer igre imati nešto manje poteškoća u povezivanju s drugom djecom, od onih koji se igraju sami.

Oni koji se uglavnom igrali sami su pokazivali bolje akademske rezultate i manje su agresivni. No, zaključuju i da su svi ti učinci mali i da video igre u globalu su 'statistički bitan, ali malen faktor' u oblikovanju dječjeg ponašanja. 

Istraživači su ispitivali djecu staru 10 i 11 godina o navikama i igrama, a kod učitelja su tražili procjene o ponašanju, sudjelovanju u nastavi i suočavanju s problemima.

Iz toga su izvukli podatak da su oni koji igraju više od tri sata dnevno pokazivali više razine agresivnosti i bili manje aktivni u školi, što ukazuje da bi više utjecaja moglo imati vrijeme provedeno na igrama, a ne sam tip igara, prenosi Telegraph.

Igre pomažu u učenju

Studija sa sveučilišta Brown pokazuje kako uz video igre možemo biti bolji u učenju od onih koji se ne igraju. Istraživanje je pokazalo da igre pobolljšavaju sposobnost učenja niza zadataka i igrače svrstavaju u kategoriju stručnjaka u rješavanju problema. No, navodi se da nije sigurno pomažu li igre u bržem učenju vještina. 

Naime, devetero igrača i devetero ljudi koji iznimno rijetko igraju igre sudjelovali su u studiji u učenju vizualnih zadataka.

Tijekom jednog vikenda su im pokazivali različite teksture s horizontalnim ili vertikalnim linijama, a njihov je zadatak bio prepoznati uzorke koji su anomalije.

I podaci su pokazali da su se igrači ubrzali na oba zadatka, dok su oni koji se ne igraju bili bolji na drugom zadatku, ali ne i na prvom, jer im je učenje drugog zadatka ometalo učenje prvog, stoji u studiji objavljenoj u časopisu PLOS.