'Mislim da građani, pa i moji kolege te studenti ne znaju dovoljno. A ne znaju dovoljno jer nemaju dovoljno informacija. Oni koji bi trebali davati informacije, to ne čine', kaže Grubiša

Vox populi proveden u Zagrebu ovih dana dao je vrlo zanimljive odgovore građana o tome što misle o ulasku RH u Europsku uniju, donosi li nam to pozitivne ili negativne promjene, smatraju li da su dovoljno o tome informirani od strane vladajućih ali i oporbe, prenosi HRT.

'Ne, nisu nas dovoljno informirali i građani ne znaju o čemu se radi. Ne znamo koliko će nas koštati EU, ne znamo ni konkretno o čemu se radi po pojedinim poglavljima - znamo samo da pojedina poglavlja završavaju s pregovorima, ali sadržajno gotovo ništa. Mi idemo nespremni u to nešto zvano EU. Možda Jadranka Kosor i Vlada znaju o čemu je riječ, ali građani koji su njih izabrali ne.'

'Naša je informiranost slaba te ako i dođe do toga da se sutra na referendumu odlučimo ZA ulazak u Europsku uniju, teritorijalno ćemo ući, ali mentalno ćemo biti itekako daleko od toga.'

'Građani se donekle informiraju, ali to što nam se govori i u što nas se uvjerava nije istina, odnosno nisu potpune i realne informacije. Svi smo suočeni s podacima kako će nam biti krasno i bajno, ane govori se o negativnim posljedicama koje se također mogu dogoditi. Velika je mogućnost da nam već za nekoliko godina nakon ulaska u EU (ako ne i prije) postane jako teško. Stranka na vlasti, kao i oporba, trebali bi nas više pripremiti, slati nam sva izvješća, o svim relevantnim činjenicama i informacijama da nas pripreme, a oni to ne čine - naprotiv ignoriraju nas i odlučuju mimo nas.'

Ovi i još mnogi drugi slični odgovori, uglavnom s negativnim naglaskom i mišljenjem o ulasku u EU mogli su se čuti od građana kojih se zaustavljalo na cesti i pitalo za njihovo konkretno mišljenje o tematici.

Dr.sc. Damir Grubiša, pročelnik odjela za komparativnu politiku i predstavnik centra za Europske studije Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, gostujući jutros u emisiji Dobro jutro Hrvatska objasnio nam je svoje stajalište o tome jesu li građani RH svjesni što im donosi ulazak u EU, jesu li svjesni posljedica, prednosti te u kakvom je trenutno stanju spremnost Hrvatske po pitanju ulaska,tj. u kojem je stadiju.

Na pitanja znaju li građani dovoljno, zatim znaju li dovoljno, a misle da to nije dovoljno, ili su zapravo osuđeni na to da se kreću između predrasuda i iluzija, Grubiša odgovara: 'Mislim da građani, pa i moji kolege i studenti ne znaju dovoljno. A ne znaju dovoljno jer nemaju dovoljno informacija. Oni koji bi trebali davati informacije to ne čine, nažalost, tj. daju nam informacije na kapaljku. A te informacije onda nisu dovoljne. Iz toga se rađaju mnoge predasuda o EU, ne znamo kako to funkcionira, ne znamo kako ćemo se uklopiti, ne znamo koje su nam prednosti, a koje su nam mane.'

Kada običan građanin nema sve podatke i ne može znati profitiramo li ulaskom u EU ili ne, jasno je da se tu onda rađa svijet 'polutame', kaže pročelnik. Rađaju se dezinformacije, predrasude, strahovi, građani projiciraju čak i svoje strahove koje imaju u svakodnevnom životu na taj objekt poznat kao EU. O Europskoj uniji i o članicama EU se svašta govori, ali bez pravih informacija o tome, ne može se ništa postići.

Mi smo počeli pregovore 2005. godine. 'Trebali smo uvesti obrazovanje u srednje škole, na fakultete o EU, trebalo se građane potpuno informirati i to ne samo tako da naše Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija objavi brošure o tome što su mane, a što prednosti EU, i tu stane. Zato jer ih nisu djelili, nego su građani morali otići sami po tu brošuru u Ministarstvo. A tko će od građana ići po to?', zapitao se Grubiša.

'Trebalo bi ih dijeliti kao što se danas dijele letci za brze kredite, frizerske salone, pizzerie,... Trebalo je zaposliti ljude koji će dijeliti brošure o EU na kojima stoje podaci o tome koje su prednosti, mane, predrasude,... Možda bi to bilo već stepenica više ka boljem informiranju građana', poručio je.

Da se ne govori o održavanjima javnih rasprava, debata i razgovora o ulasku u EU u raznim emisijama na radiju ili televiziji i sl. kojih i dalje nema, barem ne u dovoljnoj količini. Činjenica je da postoji jedan cijeli niz tj. spektar mogućnosti raznoraznog obrazovanja i informiranja građanstva RH, ali se to ne čini dovoljno, ili možda čak uopće (za razliku od ostalih članica EU gdje se građanstvo prije ulaska u EU obasipalo raznoraznim informacija i na taj ih se način postepeno pripremalo na proces ulaska).

Potrebno je, osim informacija o tome kako zemlje žive bolje od kada su ušle u EU, reći još više - što to znači bolje, detaljno objasniti na kojim su se točno područjima dogodili posebni pomaci, rekao je pročelnik.

Naravno, to se ne može bez javne rasprave, bez debata - ne samo od vrhunskih političara nego se mora uključiti i srednje informirane ljude u taj input informacija tj. političari i svi stručnjaci upućeni u proces ulaska u EU moraju objašnjavati građanima, raspravljati s njima, prenositi strahove građana onima koji donose odluke, a za sve to se mora imati javnu raspravu, a u RH se još niti jedna javna rasprava nije održala.

Koje su to iluzije građana spram EU s jedne strane, a koje su njihove predrasude  druge strane, upitalo se pročelnika. 'Mi smo od početka krenuli jednim krivim tijekom. Mi smo uvijek bili dio Europe, ali mi sad ne ulazimo u tu 'staru' Europu kojoj smo pripadali i pripadamo kulturno, povijesno, tradicijski i sl. Mi ulazimo u jedan novi mehanizam, u labirint novih institucija koje nešto 'melju', novi način proizvodnje politike, kaže pročelnik.

Potreban je čitav novi ceh ljudi koji će se u tome specijalizirati - konzultanti, eksperti i sl. Ali tu mora reagirati država jer su država i državni aparati za to plaćeni. S druge strane, jesu li građani svjesni u ovom trenutku novih mogućnosti koje im donosi, kao pojedincima, ulazak u EU, pogotovo zbog ovih novijih pravila igre koje nam nameće članstvo jedne takve organizacije?

Nažalost ne samo da građani nisu svjesni nego i oni koji su i dosta blizu vlasti. Upravo zato ne znaju što se u EU događa. Trenutno je u EU aktualna ekonomska kriza koju EU također sasvim dobro rješava zahvaljujući tome što male zemlje imaju odlučujuću ulogu EU. Tako da kada su Sarkozy i Angela Merkel htjeli nametnuti tzv. zaštitne carine za svoju automobilsku industriju, onda su im male zemlje zaprijetile da će ih preglasiti, objašnjava Grubiša. 'A to mi ne znamo i to treba objašnjavti ljudima!'

Treba im objasniti i kako to da ćemo davati EU za članstvo 640 milijuna eura godišnje iz našeg BDP-a i da se to nikako neće isplatiti ako ne 'izvučemo' iz toga najmanje četiri puta toliko, odnosno 2 do 3 milijarde. A za to se sve moramo pripremiti, osposobiti i educirati, poručio je.

Primjeri uspješnog i neuspješnog izvlačenja sredstava iz fondova među članicama koje su se u posljednjih 20-tako godina pridružile EU.

Pozitivni primjeri su Češka, Mađarska, Poljska, Slovačku. 'Slovačka je napravila ogroman napredak. U prvo vrijeme je bila gubitnik jer je zapravo bila na začelju svega. Ali odjednom je naparvila ogromne korake, ljudi su se počeli pripremati, školovati i rezultati su se počeli pokazivati kao sve veći napredak zemlje u tom pogledu!'

Uvjeti danas najboljeg priručnika o EU i cjelokupnom funkcioniranju EU pišu upravo Mađari! Uložili su jako puno novaca u ljudski kapital, u osposobljavanje, u obrazovanje, ali naravno to ih ne priječi da i sami padnu u ekonomsku krizu ako loše upravljaju državu. Svjedoci smo da se to itekako može dogoditi kao što se dogodilo u Grčkoj, Irskoj, Portugalu jer se nije znalo upravljati neki stvarima.

Zemlje kao što su Bugarska i Rumunjska su malo zaostajale na početku, ali sada isto rade velike korake. Na početku nisu uspjevale i neke od baltičkih zemlja kao Litva i Latvija.

Je li kasno da tek sada političari krenu raspravljati o kampanji kojom bi se građani informirali?

'Nije nikad kasno, ali problem je u tome što je naša Vlada donijela komunikacijsku strategiju još 2006., i ona je jako lijep papir samo što uopće nije provedena', kaže Grubiša. 'Tek se sada govori o provedbi te komunikacijske strategije, a nju ne možete provesti bez otprilike 10 000 ljudi  koji će ju prevoditi, a trenutačno ju prevodi 20 ljudi  u Ministarstvu vanjskih polsova i europskih integracija i ne možete je poslije postići a da ne uložite otprilike 250 milijuna kuna odmah u početku.'

Potrebni su novac i ljudi, a imamo jako malo vremena. Mi sada trebamo nadoknaditi svo to vrijeme jer nam prijeti da nam se dogodi isto što se dogodilo Norveškoj, Irskoj, Francuskoj i Nizozemskoj, a to je da se razlozi nezadovoljstva Vlade preliju u nezadovoljstvo EU, iako to baš i nema neke zajedničke veze, zaključio je Grubiša.