Sin prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana kojega bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić spominje u svojoj verziji priče oko famoznih Brijunskih transkripata, za Index je ustvrdio kako Mesić u javnost izlazi s lažima i neistinama.

"Prvo je rekao da je ta dokumentacija bila nesređena, neevidentirana, što je netočno jer je dokumentacija, pogotovo transkripti bili pod posebnim režimom. Nitko nije imao pristupa tome osim ovlaštenih osoba. Druga je neistina da ti transkripti nisu imali oznaku tajnosti. Oni su svi bili klasificirani kao državna tajna. Treća je neistina da sam ja radio nekakvu selekciju i imao te transkripte. Činjenica je da ja nakon smrti predsjednika, odnosno od njegovog odlaska u bolnicu ja uopće nisam odlazio na Pantovčak jer nije bilo potrebe. Vlada je osnovala komisiju koja je popisala stvari i utvrdila što kome pripada. Došao sam samo preuzeti njegove osobne stvari, i to njegove osobne bilješke i osobne stvari u ime obitelji, sve što je bilo vezano za HDZ preuzela je stranka, a ono što je vezano za predsjednika ostalo je u Uredu.", ispričao je za Index Miroslav Tuđman dodajući još jednom kako ni na koji način nije imao veze s transkriptima.

"S druge strane Mesić je sam rekao da je dilao te transkripte medijima zbog čega mu je i trebala ova tvrdnja da transkripti nisu imali oznaku tajnosti a očigledno je da jesu. Ovo je naprosto pitanje poštivanje zakona, zakon o tajnosti podataka, zakona o suradnji s Haškim tribunalom.", nastavlja Tuđman.

"Danas više nitko ne spominje da je Sabor 1999. godine donio deklaraciju o nenadležnosti Haaga nad Bljeskom i Olujom. Nije se išlo u nesuradnju s Haagom nego se čekalo da sud donese pravorijek o tome, a kad se sud proglasio nadležnim, Sabor je to kasnije prihvatio. Itekako ima razloga da se sve te nepravilnosti i nelegalne radnje i loše političke odluke preispitaju", zaključio je Tuđman.

"Ovdje se radi o jednoj čistoj faktografiji na kojoj se izvode krivi zaključci. Prvo se u javnost plasirala teza kako pravna država nije funkcionirala a vidi se da je pokrenuto više od šest tisuća kaznenih prijava a nekoliko tisuća je osuđeno za ubojstva, paleži itd... Više je osuđeno ljudi u obrani ove zemlje nego što su počinjeni zločini u agresiji jer ovi drugi nisu bili dostupni.", komentirao nam je Tuđman i presudu generalima.

"Druga stvar, cijela ta konstrukcija o zločinačkom pothvatu pala bi u vodu da su uključili i sjeverni i južni sektor. U sjevernom sektoru pobunjeni Srbi nisu imali neposrednog kontakta i komunikaciju s BiH, odnosno Jugoslavijom, a tamo je 27 tisuća ljudi nakon završene operacije, nakon Oluje, napustilo Hrvatsku a da ih nitko nije na to prisiljavao. Na čelu te kolone bio je Galbraith. Kad bi se to uključilo vidjelo bi se koliko je to nakaradna teza, jer bi po tome i američki veleposlanik bio dio udruženog zločinačkog pothvata", govori nam Tuđman.

"Ono što cijelu tu optužnicu ruši to je taj kontekst i stavljanje svih tih zbivanja u jedan kontinuitet od devedesete godine pa nadalje. A ne izvlačenje i limitiranje na onih mjesec dana, jer jasno je da se onda mogu stvari konstruirati kako kome padne na pamet.", zaključio je Tuđman.