HNS mora završiti ovaj mandat u vladi, ili će nestati s političke scene – zaključuje Gjenero

Nova vlada nije niti formirana, a perje leti na sve strane, pri čemu se u središtu centrifuge u pravilu nađe čelnik HNS-a Radimir Čačić. Ako je posrijedi nervozna kavga s novinarima – vinovnik je Čačić. Ako netko u pobjedničkoj koaliciji glasno iska više prostora i funkcija za sebe – to je Čačićev HNS. Ako netko inzistira da je “prvi među jednakima“ – to je i opet prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, piše slobodnadalmacija.hr

Kod promatrača to izaziva neizbježne usporedbe s trećesiječanjskom koalicijom, koja je prva u povijesti samostalne Hrvatske uspjela razbiti monopol HDZ-a, 11 godina prije Kukuriku koalicije, ali je njezin mandat prije svega ostao upamćen po trzavicama i svađama unutar koalicije, koje su je na kraju koštale gubitka izbora 2003. godine.
Da podsjetimo, ta je koalicija vladala od 27. siječnja 2000. godine do 23. prosinca 2003. godine, te je zapravo bila sastavljena od dvije koalicije – one između SDP-a i HSLS-a (Račan i Budiša), te tzv. Porečke skupine (IDS, HNS, HSS i LS) – koje su zajedno činile tzv. Šestorku.

Kao što je poznato, ovu je vladu već 2001. napustio IDS, a godinu kasnije i HSLS, pa je praktično jedva dobauljala do kraja mandata. Po općoj ocjeni, glavni remetilački faktor te koalicije bio je Budišin HSLS, odnosno Budišino protivljenje izručenju hrvatskih generala u Haag, zbog čega je nesuđeni hrvatski predsjednik konstantno opstruirao Račanovu koalicijsku vladu, te je njegov HSLS brže-bolje na idućim izborima, onima iz 2003. godine, prešao na HDZ-ovu stranu.

Malo je vjerojatno da bi Čačićev HNS danas mogao odigrati ulogu Budišina HSLS-a otprije 11 godina, ali po kuloarima se već špekulira o mogućim scenarijima ako šef “narodnjaka“ nastavi demonstrirati mišiće. Po jednoj varijanti, novi premijer Zoran Milanović bi u svakom slučaju mogao mirno spavati, budući da 14 HNS-ovih saborskih mandata može lako zamijeniti za šest laburističkih i osam manjinskih mandata - budući da laburisti ionako predstavljaju lijevu opoziciju, dok su manjine po definiciji politički bliže lijevom, nego desnom centru – a tu su, zlu ne trebalo, i dva mandata don Ivana Grubišića.

Praktički su HDZ, HDSSB i HSP Ruže Tomašić jedine političke opcije, reprezentirane u novom Hrvatskom saboru, koje je teško, ako ne i nemoguće, zamisliti u nekakvoj koaliciji sa socijaldemokratima. S tim se, međutim, ne slaže politički analitičar Davor Gjenero: - Milanović od Lesara ne može dobiti ništa, jer Lesar mora provesti jedan mandat u opoziciji, kako bi konsolidirao svoju stranku, premda je, objektivno, upravo Lesar najbolji mogući kandidat za ministra rada i socijalne skrbi.

Milanović ne može dobiti ništa ni od don Ivana Grubišića, jer je don Ivan tipični zastupnik građanskog društva, koji bi se diskreditirao ulaskom u bilo koju vladu. On će biti vrlo važan u ovom parlamentu, ali ne kao dio vladajuće koalicije – smatra Gjenero. Znači li to da je Milanović jednostavno izručen teškom temperamentu i karakteru prvog potpredsjednika svoje Vlade?

- Ne. Mislim da su u javnosti hipertrofirane dimenzije tog sukoba. Još se vode pozicijske borbe oko mjesta u državnoj upravi i Saboru, pa je logično da postoji određena napetost između koalicijskih partnera, ali i s jedne i s druge strane su iskusni političari koji će spustiti tenzije kad bude trebalo. Čačić jest eksplozivan tip, ali se zna i kontrolirati kad zagusti, jer je svjestan da HNS ne može sebi dozvoliti da bude remetilački faktor koalicije. HNS mora završiti ovaj mandat u vladi, ili će nestati s političke scene – zaključuje Gjenero.

SD/eZd