Nakon odlaska Zlatka Komadine iz Vlade, mnogi su se zapitali ima li još ministara koji nisu dorasli zadatku koji im je povjeren, odnosno bi li bilo odgovorno da odu prije nego što učine veću štetu u već uneređenim ministarstvima

Odlazak ministra prometa Zlatka Komadine iz Vlade, na temelju javno dostupnih informacija, može se dvojako tumačiti: kao odstupanje zbog nedoraslosti problemima u kompliciranom ministarstvu ili kao potez čovjeka svjesnog odgovornosti. Sve ovisi o promatraču i njegovim sklonostima kritiziranju pod svaku cijenu. Teško je pronaći objektivnu poziciju, zato smo pitali stručnjake što misle o Komadininom odlasku i kako vide rad drugih Kukuriku ministara.

KOMADINA: ODGOVORAN ILI NESPOSOBAN MINISTAR?

Komadina je, prema riječima profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Žarka Puhovskog, otišao zato da se pokaže da Vlada ima nacionalni, a ne lokalni (riječki) imidž. Naime, Puhovski smatra da je Vlada nosila teret prioriteta 'riječkih pitanja' zbog tri ministra iz Rijeke: Zlatka Komadine, Željka Jovanovića (znanost, obrazovanje i sport) i Slavka Linića (financije). 

No, politolog Ivan Rimac Komadininu je ostavku okarakterizirao kao 'potez odgovornog čovjeka': 'To je odluka čovjeka koji shvaća da bi bilo nemoralno i nepristojno sa zdravstvenim problemima ostati na poziciji s odgovornim zahtjevima. Pokazao se kao izuzetno moralan čovjek koji je pokazao da mu je više stalo do toga da Ministarstvo dobro radi nego da on samo sjedi u važnoj fotelji', smatra Rimac.  

Sredinu između prethodna dva stava našao je politolog Višeslav Raos koji ne dovodi u pitanje razlog odlaska koji je naveo Komadina. Vjeruje da bivši ministar ima probelma sa zdravljem, ali smatra da je to bio samo povod za odluku kojoj je uzrok ipak bilo nesnalaženje: 'Dobro da je otišao ovako rano. Zamislite da je otišao na jesen - tada bi prošla jedna cijela godina a da Ministarstvo prometa i mora ne bi normalno funkcioniralo...'

TKO SU MINISTRI KOJI SE JOŠ NISU SNAŠLI?

 

Analizirajući rad drugih ministara, Puhovski je istaknuo ministra obrazovanja, znanosti i sporta Željka Jovanovića kao 'rupu u Vladi': 'Jovanović je u posljednjih stotinu dana izrekao toliku količinu neinformiranih i neobrazovanih stavova o školstvu, što je ispod nivoa svakog ministra koji je bio na čelu tog resora otkako sam ja na Sveučilištu. Ali, on i Linić su jedini ostali iz Rijeke i sigurno neće otići iz Vlade.'

I politolog Višeslav Raos kaže da se problemi u Vladi mogu kriti u onim ministarstvima koja pokrivaju različite podresore, kao što je to slučaj kod ministra Jovanovića koji je, podsjetimo, prva osoba na takvoj poziciji koja je javno progovorila o dugogodišnjim problemima u HNS-u i zatražila ostavke odgovornih: 'On se skoncentrirao na sport a kad je u pitanju školstvo još uvijek samo najavljuje hvatanje u koštac s problemima, a očekuje se da se svim područjima podjednako bavi.'

Puhovski vidi i Ministarstvo obrane kao slabu točku Vlade jer je ministar Ante Kotromanović, kako tvrdi, bio jedini ministar na Vijeću EU-a kojemu je trebao prevoditelj. Osim toga, spočitava mu i pokušaj državnog udara u vrijeme Sinjske alke 2005. godine nakon čega ga je bivši predsjednik Stipe Mesić umirovio. Raos pak za Kotromanovića kaže da je osoba koja definitivno zna što je vojska, ali i da njegov posao nije toliko pod povećalom javnosti jer se od njega ne očekuje toliko koliko od ministara financija ili gospodarstva.

Kritike je od Puhovskog dobio i donedavni ugledni odvjetnik, danas ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Kaže da ima saznanja da ministar često kasni na sastanke (a kasnio je i na svoju prvu konferenciju za novinare više od 30 minuta, op.a.) te, kako kaže Puhovski, nema nikakve kvalifikacije za ministra osim prijateljstva s premijerom Milanovićem. 'Milanović je i za svog savjetnika izabrao kolegu s faksa Sinišu Petrovića koji je osoba bez ijednog znanstvenog rada... S obzirom na to da je pravosuđe ključan resor, bit će problema, ali Miljenića sigurno nitko neće dirati', predvidio je Puhovski.

Raos i Rimac bili su suzdržaniji kod prozivanja ministara jer smatraju da još nije prošlo dovoljno vremena za realne ocjene.

TKO ZASAD DOBRO PLIVA U VLADI?

 

'Dosad smo gledali Vladu kroz proračun i kreditni rejting. Osim Linića i Čačića, u izjavama ostalih ministara vidite da možda nisu dobro pripremljeni i da imaju problema s ekipiranjem kadrova zbog čega ne znaju u kojem smjeru krenuti', rekao je Raos koji zasad u Vladi razlikuje iskusne političare koji su već radili u izvršnoj vlasti (Linić i Čačić) i one koji tek trebaju naučiti posao:

'Ministar zdravlja Rajko Ostojić dobro se snašao; zna što hoće' - smatra Raos a s njime se slaže i Puhovski koji je također pohvalio, prema istraživanjima, najpopularnijeg ministra među građanima: 'Mislim da je pokrenuo dobar niz stvari i da dobro komunicira s javnošću. On je suvremeni, demokratski političar koji je spreman promijeniti stavove ako mu javnost ili struka ukažu da nije u pravu. Sve ovisi o tome hoće li, u skladu s obećanjem, skratiti liste čekanja. Bitno je da nam uskoro demonstrira jesu li one doista skraćene.'

Za potpredsjednicu Vlade za socijalnu politiku i mlade Milanku Opačić, Puhovski kaže da 'izvrsno igra ulogu dobrog duha Vlade': 'Ona smiruje unutrašnje tenzije i pojavljuje se kao zadnja linija obrane pred Milanovićem. Vidjet ćemo još kakav će biti najavljeni prijedlog novog Zakona o socijalnoj skrbi koji bi trebao opravdati njezinu funkciju.'

Puhovski je kao 'pozitivce' istaknuo i ministra turizma Veljka Ostojića koji se uspio izboriti za nižu stopu PDV-a u turizmu od 2013. godine, a za njegovog prezimenjaka, ministra policije Ranka, također napominje da sve ovisi o najavljenom novom Zakonu o policiji. 'Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić također se pokazala kompetentnom i čini mi se da je to ono što je za Vladu najvažnije', rekao je Puhovski.

Rimac pak kaže da se zasad može govoriti samo o 'scenskom nastupu' ministara u medijima jer je prerano za prave informacije kako bi se dala kvalitetna ocjena rada pojedinih članova Vlade: 'Za dio ministara koji su u javnosti čvrsti po nekom pitanju (kao Jovanović po pitanju sporta, op.a.), može se reći da zapostavljaju druge važne zadaće. Nadam se da to ipak nije tako, a uostalom, prvi stvarni rezultati vidjet će se u onim ministarstvima koja će najprije riješiti jedan 'zvučni' dio problema kao što su umjetna oplodnja, sport i slično.'

U trenutku kada javnost ne može realno procijeniti sposobnost i volju ministara za rad (kao što je to trenutno slučaj), tada sve ostaje na savjesti članova Vlade. Ako sudimo prema jedinom što imamo, a to je dosadašnje iskustvo, onda ne možemo vjerovati da bi ijedan ministar mogao sam sići s državne sise kada bi vidio da radi (ili da bi mogao napraviti) štetu. Je li Komadina prvi primjer takve 'zapadnjačke' razine odgovornosti, s vremenom će se, kao i sve ostalo, zasigurno iskristalizirati.