U zemlju u kojoj fiskalna politika izgleda kao da se vodi metodom slučajnog odabira, jučerašnja najava porezne rošade ministra Slavka Linića, koja uključuje i novo smanjenje PDV-a na novine, neodoljivo podsjeća na vladavinu najpoznatijeg stanovnika zatvora u Remetincu - bivšeg premijera Ivu Sanadera.

Naime, oni s pamćenjem koje seže više od tjedan-dva u prošlost možda će se sjetiti načina na koji je Ivo Sanader na čelu HDZ-a dva puta osvojio uvjerljivu pobjedu na parlamentarnim izborima. Tako je krajem 2003. izbore dobio obećavajući smanjenje stope PDV-a s 22 na 20 posto (koje se, naravno, nikad nije dogodilo), dok je četiri godine kasnije neposredno prije izbora odlučio podijeliti milijune i milijune proračunskih kuna novinskim izdavača uz pomoć smanjenja PDV-a na novine. Ne treba ni napominjati da se smanjenje PDV-a nije odrazilo niti na kvalitetu novina (osim eventualno negativno) niti na cijenu istih, niti na ionako katastrofalan status novinara u Hrvatskoj.

Kao logična posljedica takve kupovine naklonosti medija uslijedilo je predizborno uzdizanje Sanadera u nebesa u kojem su prednjačile dvije glavne novinske izdavačke kuće, te trijumfalno HDZ-ovo osvajanje drugog mandata. Odvrtimo li priču nekoliko godina unaprijed, dolazimo do 2013. godine, premijera Zorana Milanovića i njegovog 'utjerivača dugova' Slavka Linića.

Kreditni rejting Hrvatske je, prema agencijama Standard & Poor's i Fitch, smeće. Hrvatski BDP u nemalom padu je zadnje četiri godine, nezaposlenost ruši povijesne rekorde, cijeli sektori industrije (poput tekstilne) su temeljito porušeni bez ikakve nade u oporavak, a čime se bavi premijer Milanović? Vlastitom popularnošću, naravno!

U trenutku kada Hrvatska na jedvite jade balansira između potpunog ekonomskog kolapsa i preživljavanja, premijer Milanović i ministar financija Slavko Linić odlučili su se na poreznu rošadu koja će, uz to što će temeljito i do kraja unišiti hrvatske obrtnike, pogodovati jednom uskoj, vrlo specifičnoj industriji - onoj tiskanih medija.

Baš kao i Sanader 2007. godine, i Milanović se ovih dana ne ponaša kao premijer i državnik nego isključivo kao predsjednik političke stranke koji je, eto usput, i na čelu države, a lokalni izbori su pred vratima. I upravo zato mu je prioritet predizborna kupnja naklonosti tiskanih medija novcima poreznih obveznika, jer za gospodarsku propast ionako uvijek može okriviti prethodnu vlast, radnike koji 'kukaju', poduzetnike koji iz nekog ezoteričnog razloga ne uspijevaju pratiti 'genijalne' poteze Milanovićeve Vlade... popis dežurnih krivaca je podugačak, bitno je samo da na njemu nema nikoga iz vrha izvršne vlasti.

Na žalost svih onih građana Hrvatske koji se nisu uhljebili zahvaljujući članstvu u nekoj partiji, čini se da će naredni period biti nešto lakši samo vlasnicima novina i - premijeru Milanoviću. Svi ostali, a naročito oni koji još uvijek čitaju novine, mogu se tješiti činjenicom da će čitati o nekoj ljepšoj stvarnosti, pa makar ona bila samo iluzija plaćena njihovim novcem.