Dolaze u Hrvatski sabor, no nema ih u sabornici, a gdje se nalaze ostaje zagonetka na koju je teško dati odgovor nakon što se usporedi evidencija o dolascima narodnih zastupnika u Sabor s brojem zastupnika koji sjede na plenarnim sjednicama.

Poluprazne, pa i gotovo prazne saborske klupe postale su saborskom svakodnevicom, jedva dvadesetak zastupnika u "drugoj smjeni", odnosno popodne i u večernjim satima, saborski su standard.

Rijetke su prigode i teme koje u Veliku vijećnicu privuku većinu zastupnika, nema ih na svečanim sjednicama, nema ih kad dolaze ugledni gosti, pa ni kad se raspravlja o ključnima kadrovskim rješenjima.

Potvrdilo se to i u četvrtak kad je na večernjoj raspravi o novom glavnom državnom odvjetniku izbrojano tek 14 zastupnika. Zasmetalo je to čak i saborskog veterana Vladimira Šeksa (HDZ), koji obično ne reagira na takve pojave.

"Ovdje je 14 zastupnika, tajnica i stenografkinja i mislim da je cijeli postupak ispod razine izbora predsjednika kućnog savjeta", rekao je Šeks.

Nekoliko sati prije, poluprazne klupe dočekale su i predsjednika Senata Francuske Republike Jeana-Pierrea Bela.

Sretni smo kad u dvorani izbrojimo pedesetak zastupnika, kaže dugogodišnja zaposlenica u Saboru, koja bi i sama rado znala gdje su zapravo zastupnici.

Naime, broj zastupnika koji sjede u sabornici očigledno je znatno manji od broja zastupnika koji iskaznicama potvrđuju dolazak u Sabor. Po toj evidenciji, unatrag mjesec dana u dane plenarnih sjednica u Saboru se evidentiralo između 108 i 120 zastupnika. Tako je bilo i u četvrtak, evidentiralo ih se 108.

"Ne znam gdje su zastupnici, ne viđam ih na hodnicima, a saborski odbori obično ne zasjedaju dok traje plenarna sjednica", kaže Laburist Branko Vukšić, jedan od najaktivnijih i najprisutnijih zastupnika.

Laž je, kaže, da zastupnika nema jer rade u odborima, kao što je laž da su na terenu s građanima. Odbori u pravilu zasjedaju prije sjednice ili u stankama, samo iznimno dok traje plenarno zasjedanje.

Nepošteno je i bahato izbivati sa sjednice, trebalo bi kažnjavati one koji ne dolaze, s takvim odnosom potpuno je zaslužena niska ocjena - dvojka, koju Sabor dobiva od građana, kaže Vukšić.

Ni HDSSB-ovu Josipu Salapiću nije jasno gdje se zastupnici skrivaju. Možda jedni drugima daju kartice da ih se evidentira, kaže smijući se, no dodaje kako bi bilo "uistinu tužno da kolega evidentira kolegu kojeg nema".

Ako je točno da ih se toliko prijavljuje, a ne dolaze u sabornicu, to je nepristojno, poručuje Salapić.

Salapić, koji je predsjednik Kluba HDSSB-a, kaže da se njihovi zastupnici već početkom tjedna moraju javiti ako osim saborskih imaju i druge obveze zbog kojih moraju izostati, a podatke o tome dostavlja saborskom Tajništvu.

Tražeći odgovor gdje nestaju zastupnici Hina je dobila neslužbeno uvjeravanje da su prazne klupe posljedica toga što velik broj zastupnika istodobno obnaša i gradonačelničku, odnosno dužnost načelnika, pa preko tjedna rade u svojim gradovima i selima, a tek petkom, kad se glasuje, dođu u Saboru.

No, službene brojke to demantiraju. Naime, svega dvadesetak zastupnika ima takve, dvojne uloge. Osim toga, dobar broj takvih zastupnika redovito je na sjednicama, često se javljaju za riječ, "vidljivi" su.

Većina ostalih pak, osim kod glasovanja, ostaje nevidljivo - čak ih se ne može vidjeti ni u saborskom kafiću, koji je do zabrane pušenja bio najživlje mjesto u Saboru.