Politika

Brexit or not?

Ujedinjeno Kraljevstvo nakon 41 godinu ponovno glasuje o Europi

Ujedinjeno Kraljevstvo nakon 41 godinu ponovno glasuje o Europi

Britanci su već glasovali o Europi prije 41 godinu, na referendumu 5. lipnja 1975. koji je imao mnogo toga zajedničkog s ovogodišnjim, no konzervativci i laburisti tada su zamijenili uloge, piše France Presse.

Je li se situacija u proteklih 41 godinu bitno promijenila? Bilo da je riječ o referendumu iz 1975. ili sadašnjem, koji će održati 23. lipnja, u središtu igre je premijer koji pokušava umiriti euroskeptično krilo stranke organizacijom referenduma o Europi, a istodobno se grčevito bori ne bi li uvjerio svoje sugrađane da ostanu u Uniji nakon što je izborio stanovite ustupke od svojih europskih partnera.

Promijenila se samo njegova politička boja: tada je riječ bila o laburistu Haroldu Wilsonu, a danas je to konzervativac David Cameron, koji je tada imao osam godina.

Godine 1975., pobijedili su pobornici ostanka u Uniji sa 67,2 posto glasova, o čemu Cameron može samo sanjati.

Konzervativci, tada u oporbi i odnedavno predvođeni Margaret Thatcher, zauzimali su se za članstvo u Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ), preteči Europske unije, koju je tada činilo devet država uključujući šest osnivača. Ujedinjeno Kraljevstvo bilo je članica tek dvije godine.

Referendum kao taktičko oružje

„Referendum je taktičko oružje za rješavanje interne podjele (među laburistima) i sve ustavne posljedice imaju prema tome drugorazrednu važnost u očima vlade“, kritizirala je tada Čelična lady, a to bi sada mogao reći vođa laburista Jeremy Corbyn.

Europska ekonomska zajednica, čiji je cilj bio ponajprije ekonomski – jedinstveno tržište – za Torijevce je bila privlačna jednako kao što je plašila laburiste. No Europska unija danas ima političku i socijalnu dimenziju, čime je većina laburista zadovoljna, dok dobar dio konzervativaca nije.

„Suprotno od onoga što je bilo prije četiri desetljeća, Europska unija obuhvaća danas većinu europskih zemalja i razvila je značajne mjere za zaštitu radnih mjesta, okoliša i potrošača“, ističe u kampanji Corbyn.

Taj dugogodišnji euroskeptik glasovao je 1975. protiv EEZ-a dok danas zagovara ostanak zemlje u EU-u.

Lynn Everett (62), prodavačica nogometnih dresova i opreme na tržnici u Birminghamu, smatra da se situacija bitno promijenila. „Godine 1975. glasovala sam za ostanak. Bilo je skroz drukčije. Ako ovaj put ne iziđemo, ne želim više čuti za politiku“, kazala je.

Sara Hobolt, profesorica na Londonskoj školi ekonomije, smatra da je EU danas mnogo više od obične zone slobodne trgovine. „Riječ je također o regulaciji tržišta, pozitivnoj integraciji kad je riječ o zaštiti okoliša, pravima radnika“, zbog čega su stranke lijevog centra „danas lakše proeuropske.“

Petorica laburista, među kojima bivši ministar pravosuđa Jack Straw, koji su 1975. vodili kampanju protiv članstva u EEZ-u, nedavno su u otvorenom pismu priznali da su se bojali „gubitka suverenosti i investicija. To se nije pokazalo opravdanim.“

Beskrajna rasprava

Kao i Harold Wilson, David Cameron suočen je sa snažnom euroskeptičnom strujom u svojoj vlastitoj stranci: za Brexit se zauzima čak 128 njegovih zastupnika (od ukupno 330), među kojima petorica ministara.

Ako se pogledaju argumenti isticani 1975. i današnji, vidi se da se kampanja vodi oko sličnih tema kao što su nacionalni suverenitet, gospodarstvo i radna mjesta, osim naravno imigracije koja prije nije bila problem, a danas ima središnju ulogu.

Sada kao i prije, pobornici Brexita optužuju suparnike da žele preplašiti Britance.

Prije više od 40 godina, Wilson je pobijedio, ali nije uspio jednom zauvijek utišati tu raspravu.

Tim Bale, profesor politologije na Sveučilištu Queen Mary iz Londona, smatra da ni referendum 23. lipnja, koji će biti neizvjestan do samoga kraja, neće riješiti to pitanje.

„Je li, u demokraciji, takva stalna neizvjesnost nešto loše, tko zna?“, pita se na svojem blogu.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.