Velika pobjeda za Martinu i Hrvatsku

Nakon osvajanja brončane medalje u kategoriji do 57 kg, tekvondoašica Martina Zubčić i vodstvo reprezentacije gostovali su u Press centru HOO-a u Pekingu.

Martinina medalja prvo je odličje za hrvatski tekvondo na Olimpijskim igrama dosad.

- Uloženo je u to odličje puno rada otkad sam došla u TK Dubrava i počela raditi s trenericom Lidijom Katalinić, do prije četiri godine kad sam ušla u hrvatsku juniorsku reprezentaciju i kada me je vidio trener Hong. Ovo je najviša stepenica, o kojoj sam samo mogla sanjati. Presretna sam - rekla je Zubčić i opisala svoj put do odličja:

- Bilo je uistinu teško, no to sam znala od samog početka jer ovdje je 16 uistinu najboljih na svijetu. Sve su borbe bile 'strašne'“. Prvo protiv Izraelke, gubila sam 1-3, pa se vratila na 4-3. Protiv Brazilke sam pobijedila 'zlatnim bodom', nakon što sam gubila 0-2 i stigla do 2-2. Tada su mi svi rekli 'Dobro, Martina, bilo je dosta, daj nam neku 'glatku' pobjedu'. Polufinale protiv Turkinje još uvijek ne mogu prežaliti zato jer imam osjećaj da sam bila jako blizu finala, od čega su me dijelile sekunde i mala neopreznost - priznala je i nastavila:

- Izgubila sam 5-3. Trebalo je to zaboraviti i malo se smiriti, usredotočiti se na borbu za medalju. To sam uspjela napraviti s trenerom Hongom. Tajpežanka je bila ozlijeđena, ne znam je li tome bilo stvarno tako, no ona se previjala doslovce cijelu borbu. Taktika je bila ići agresivno i stalno napadati jer je ona imala problema s koljenom. Tu sama borbu nakon 4-4 također dobila 'zlatnim bodom'.

Vođa hrvatske reprezentacije Dražen Mađarević govorio je o odlikama Martininog stila te o činjenici da je najviše poena na turniru bilo upravo u Martininim borbama:

- Martina barata svim udarcima lijevom i desnom nogom, nije favorizirala neku od tehnika. Premalo je u olimpijskom tekvondou prostora za ljepotu, forsiraju se uglavnom udarci koji donose poene. Martina se ističe mentalnom snagom, čvrstoćom i odlučnošću da se ide do kraja, da se ne predaje. Ima boraca koji kada vide da gube meč, u pravilu odustaju. Ona nije taj tip borca, ona je puno puta u zadnjim sekundama, ne minutama, već doslovce sekundama, rješavala svoje mečeve.

- Nažalost, danas smo svi bili u stresu jer smo prva dva meča gubili, a u polufinalu smo vodili, pa izgubili. Najbolja Martinina runda je prva runda tog meča, vodili smo 2-0. Ne želim se vaditi na suce no mi smo na 2-0 imali 5-0. Jedan kružni u trbuh je trebao biti 3-0 i u drugoj rundi udarac u glavu još dva boda. Nakon toga je Martina 'naletjela' na dva udaraca, po meni je to njezina pogreška. Martina nije lošija od Turkinje, ona ju je ove godine dva puta pobijedila: na kvalifikacijama u Istanbulu i tri mjeseca kasnije na Europskom prvenstvu.

Zadnji meč je presedan u tekvondou. Tajpežanka je malo simulirala da je ozljeđena, pa je tu stekla određenu naklonost sudaca, koji su joj omogućili da ta borba traje najduže na ovom turniru. Tajpežanka je imala četiri ili pet prekida što je apsolutno nedopustivo jer pravila predviđaju minutu odmora i ako borac nije u stanju nastaviti borbu - meč se prekida - zaključio je Mađarević.