Možda nije remek-djelo, ali Guadagninov ''Queer'' svakako nudi dovoljno razloga za gledanje i divljenje. Burroughs bi vjerojatno bio zadovoljan, a usput bi i zaradio koju finu sumicu na pravima za adaptaciju koju bi brzo potrošio na novi 'šut'.

Još otkako je koncem prošlog ljeta premijerno prikazan na Mostri, uz Guadagninov najnoviji film se prije svega i posve neukusno lijepe tabloidni naslovi poput: -Bond je gay!- ili -Mačo glumac glumi gaya!- negoli se govori o samoj kvaliteti filma, a to je nažalost i njegova svojevrsna kletva dočim je za glavnu ulogu odabran nekadašnji tumač slavnog 'agenta 007' – Daniel Craig. Ono što svi ti vrli znalci iz žutog tiska ne znaju, nisu istražili ili pak spomenuli jest da Craigu ovo nije prva takva uloga i da stvaraju pompu tamo gdje je ni ne treba biti. No idemo mi na posao. Prvo malo o radnji, a zatim i samim impresijama.  

Godina je 1950., Amerikanac William Lee (D. Craig) se doselio u Mexico City gdje dane isključivo provodi opijajući se po barovima u potrazi za mlađim muškarcima koji će zadovoljiti njegov libido. Takvo životarenje iznenada će mu prekinuti dolazak mladog Eugenea Allertona (D. Starkey), bivšeg vojnika. Dočim ga je ugledao svojim polupijanim očima, Lee je postao opsjednut. Sramežljivo mu pristupa, sve češće se i druži s njim, no nije siguran je li i on homoseksualac ili ga isključivo interesira taj svijet. Lee čezne za srodnom dušom, nakon upornih ulijetanja čak i uspijeva odvući Allertona u krevet, ali i nakon toga ovaj ostaje hladan i emocionalno suzdržan.  

Ljubomoran na njegovo učestalo druženje s djevojkom Mary (A. Ursuța), Lee u očaju predloži Allertonu da s njim otputuje u Južnu Ameriku u potragu za biljkom 'yagé', moćnim sastojkom 'ayahuasce', psihoaktivnog napitka kojeg kroz duhovne rituale koriste domoroci i koji navodno može razviti telepatske sposobnosti. S obzirom na to da mu Lee pokriva sve troškove, a i zbog same dosade, Allerton pristane. Kroz zajedničko putovanje ispunjeno toplo-hladnom romantikom, strastima, ali i Leejevom narkomanskom apstinencijskom krizom, duo u konačnici završi u ekvadorskoj džungli kod ekscentrične doktorice Cotter (L. Manville) koja bi im mogla olakšati potragu za svetom biljkom… 

Još otkako je bio mladić, talijanski redatelj Luca Guadagnino (''A Bigger Splash'', ''Call Me by Your Name'', ''Suspiria'', ''Challengers''…) je sanjario o danu kad će na celuloidu oživjeti riječi novele ''Queer'' velikog američkog pisca i bitnika, po mnogima i jednog od najznačajnijih autora 20. stoljeća – legendarnog Williama S. Burroughsa. Oni koji su upoznati s djelima navedenog pisca itekako su svjesni kako Guadagninova želja valja biti potkrijepljena izvanrednim redateljskim i vizionarskim umijećem da bi cijela ideja u konačnici izgledala iole vjerodostojna, no Talijan je itekako bio spreman za zadaću u koju se upušta. Nije bilo mnogo onih koji su se prije njega odvažili na isto, do vraga, čak je i Cronenbergov kultni ''Naked Lunch'' uz svu autorsku imaginaciju i znanje patio od određenih boljki, ali nemojte strepiti – Guadagnino je napravio poprilično dobar posao.   

Štoviše, njegova želja je bila još i kompleksnija uzevši u obzir činjenicu kako sam Burroughsov literarni predložak nikad nije dovršen (barem ne od ruku samog pisca) i mnogi su se opravdano pitali već u prvim danima pretprodukcije kako će sve ovo na kraju ispasti. Veliku odgovornost u toj (ne)mogućoj misiji uz samog redatelja morao je preuzeti i scenarist Justin Kuritzkes (surađivali su već na Guadagninovim ''Challengersima'') jer ''Queer'' je poput velike većine Burroughsovih djela bio ispunjen naracijom, metafizičkim i surealnim prizorima i unutarnjim monolozima. Kuritzkes je na takav izazov odgovorio na najbolji način. Zajedno se s Guadagninom o potencijalnom svršetku priče konzultirao s Oliverom Harrisom, renomiranim Burroughsovim učenjakom, i sve je ispalo gotovo savršeno. Burroughsove riječi, likovi i radnja su vjerodostojno prebačeni na film. Ostao je uz produkcijski dio još samo jedan zahtjevan zadatak – glumački casting! 

Daniel Craig je suprotno očekivanju mnogih kroz serijal o najslavnijem literarnom i filmskom špijunu postao globalna zvijezda, no unatoč odlasku iz franšize, i dalje je u očima filmskih štovatelja ostao 'zalijepljen' za Bonda. Poput u uvodu spomenutih pripadnika žutog tiska, brojni 'instant filmofili' nemaju blage veze kako je Craig kroz svoju, već više od tri desetljeća dugačku karijeru, nerijetko birao izazovne uloge, uključujući i one homoseksualaca, a kad je njegov agent zaprimio ponudu od strane Gudagnina za sudjelovanje u adaptaciju tako kultnog djela kao što je Burroughsov ''Queer'', Craig je s oduševljenjem pristao.

Nakon odgledanog, mogu sa sigurnošću ustvrditi kako je ta obostrana odluka bila izvanredna jer se Craig doslovno 'stopio' s likom Williama Leeja (op.a. inače Burroughsov literarni alter ego u nekoliko njegovih djela).  

Njegova simpatična, a na kraju i opsesivna persona mi je u glavi bez nekog pretjeranog razloga prizvala pojavu Dirka Bogardea iz Viscontijevog remek-djela ''Death in Venice''. Ta neutaživa žudnja, nesigurnost i potraga za srodnom dušom ovdje su jednako bolne i dirljive, ali s Viscontijem sad na stranu, Guadagnino, Kuritzkes i Craig su kroz film prvenstveno oživjeli lik i djelo samog Burroughsa. Svaki prizor, naracija i dijalozi mislima su me odvlačili prema piščevom stilu, idejama, a na kraju i snazi njegovih literarnih uradaka. Guadagnino se ipak nije samo zadržao na predlošku. S Buroughsom se kroz film povezao i na neke druge načine poput primjene glazbenih numera određenih izvođača. Konkretno, riječ je o Nirvani. Za one koji nisu to otprije znali, Burroughs je neko vrijeme prijateljevao s Kurtom Cobainom, a ubacivanjem songova 'Come As You Are' i 'All Apologies' (doduše u izvedbi Sinéad O'Connor), redatelj je i na taj način odao počast tim neponovljivim umjetnicima. Za originalnu glazbu se pak još jednom pobrinuo slavni duo Trent Reznor/Atticus Ross. Atmosferična, romantična, ali i hipnotizirajuća. 

Uz sve navedeno, valja istaknuti i ono najvažnije – priču. Ovdje je prvenstveno riječ o povezivanju, pronalasku srodne duše, ljubavi i samoći. Dakako, kako pričamo o Burroughsovom djelu, ne nedostaje i određenih kontroverznih, ali ne i eksplicitnih prizora. Surealnih također ima, no oni su primarno produkt konzumacije jakih psihoaktivnih droga, misaonog stanja glavnog lika, a na kraju i čiste ljepote (op.a. stapanje glavnih likova kroz sekvencu plesa). Ne bi bilo fer zaboraviti naglasiti i glumački doprinos Drewa Starkeya u ulozi Craigove nedostižne ljubavne čežnje.

Suzdržan, zavodljiv, enigmatičan i nedodirljiv. Dalo bi se o ovom filmu još štošta napisati, no mislim da je najbolje da neke detalje otkrijete i sami. Zaključak? Možda nije remek-djelo, ali Guadagninov ''Queer'' svakako nudi dovoljno razloga za gledanje i divljenje. Burroughs bi vjerojatno bio zadovoljan, a usput bi i zaradio koju finu sumicu na pravima za adaptaciju koju bi brzo potrošio na novi 'šut'. 

OCJENA: 4.5/5