Svi mi kao gledatelji gledamo svijet Elwoodovim, odnosno, Turnerovim očima. Proživljavamo zajednički svaki trenutak ljepote i užasa, smijeha i plača, patnje i tuge.

Još nas dijeli nešto više od dva tjedna do svečane ceremonije 97. izdanja Oskara i nekako je pravo vrijeme da vas upoznam s jednim od kandidata o kojem se u medijima (barem domaćim) ne piše toliko koliko o inferiornijim naslovima poput ''Emilije Pérez'' ili ''Wicked'', a svakako bi trebalo. Literarni, 'Pulitzerom' nagrađeni, predložak na žalost još nisam pročitao, ali njegova filmska adaptacija je ispala prava majstorija. 

Godina je 1962., rasna segregacija još uvijek izjeda američko društvo, no mladi Afroamerikanac Elwood Curtis (E. Herisse) sanja promjenu, sudjeluje u prosvjedima Pokreta za građanska prava i bilježi zavidne rezultate u školi. Zahvaljujući odličnim ocjenama i pomoći učitelja Hilla (J. Fails), Elwood već kao šesnaestogodišnjak dobije stipendiju za sveučilište i vrata visokog obrazovanja mu se polako odškrinu. Na njegovu veliku nesreću, on stopirajući na putu do destinacije uđe u vozilo koje je nedavno ukradeno i ni kriv ni dužan završi u ozloglašenoj  reformnoj školi - 'Nickel akademiji'.  

Slobodouman i pravičan, on nedugo po dolasku upada u prvu nevolju kad se umiješa u tučnjavu što rezultira za njega (a i ostale aktere) brutalnim kažnjavanjem od strane rasističkog i korumpiranog ravnatelja Spencera (H. Linklater). Sve nadajući se kako će ga njegova voljena baka Hattie (A. Ellis-Taylor) uz pomoć odvjetnika ipak uspjeti izvući na slobodu, Elwood u svoju bilježnicu ispisuje sve značajne događaje, aktere, ali i korupciju, zlostavljanja i premlaćivanja.

U cijeloj toj nevolji, Elwood upozna i Turnera (B. Wilson) s kojim se ubrzo sprijatelji i dobije pouzdanog saveznika, no pred njima su neizvjesna i opasna vremena…  

Probao sam vam kroz ovih nekoliko rečenica sumirati radnju filma koji traje čak 140 minuta i nekako se nadam kako sam vas uspio barem malčice zaintrigirati jer riječ je uistinu o naslovu kakav se ne viđa često.

Kroz tih, gotovo dva i pol sata gledanja trajanje nisam osjetio niti na trenutak isto kao što me nije niti omela činjenica kako je većina radnje prezentirana/snimljena iz prvog lica, kako Elwooda, tako nešto kasnije i Turnera.

Znam da to nije neka revolucija u okvirima filmske umjetnosti, kvragu, imalo smo prije nekoliko godina primjerice i jednu ultra nasilnu ZF akcijsku eskapadu (op.a. ''Hardcore Henry'') od koje vam se zavrti u glavi, da ne kažem i vizionarski noir ''Lady in the Lake'' iz 1947., na kraju krajeva, i sam autor je sličnu metodu već primijenio u svojem hvaljenom dokumentarcu ''Hale County This Morning This Evening'', no ovdje to dobiva sasvim drugačije značenje.

Kad čitamo knjige, barem dobar dio njih, pisac nas nerijetko stavlja u kožu svojeg glavnog protagonista i u glavama nam se polako oslikavaju pročitane riječi, stvari počinjemo polako percipirati na poseban način. RaMell Ross je sa svojom adaptacijom učinio korak više.

Svi mi kao gledatelji gledamo svijet Elwoodovim, odnosno, Turnerovim očima. Proživljavamo zajednički svaki trenutak ljepote i užasa, smijeha i plača, patnje i tuge. 

Od prvih formiranih eksplicitnih sjećanja iz ranog djetinjstva gdje iz Elwoodove vizure promatramo nebo, odrasle osobe i nerazumljive događaje, preko formativnih godina kroz koje uz bezrezervnu podršku brižne bake Hattie počinjemo učiti o životu, ali i podređenom položaju Afroamerikanaca u društvu, prvih aktivističkih aktivnosti i inspirativnih govora Martina Luthera Kinga ili Sidneya Poitiera u nezaboravnom filmu  ''The Defiant Ones'' (Ross se motivima iz spomenutog filma opravdano vraća više puta) pa sve do traumatičnih i ponižavajućih momenata u reformnoj školi, odnosno, njegovih zrelih godina gdje uporno traži tragove počinjenih zločina, redatelj nas konstantno drži na rubu.

Elwooda isprva tek vidimo sporadično u određenim odrazima poput onog sa sjajne bakine pegle, u retrovizoru i sl. bliještećim objektima, a kasnije i u potpunosti kad se fokus prebacuje na pogled iz Turnerove vizire.

Uz sve navedene i nenavedene događaje, Elwood i Turner su i svojevrsni kroničari turbulentnih vremena u Americi, ali i nekih povijesnih zbivanja poput lansiranja prvih astronauta u svemir. 

Ross u maniri vrhunskog naratora, ali i vizualnog mađioničara spomenute detalje zahvaljujući maestralnom korištenju kamere (Jomo Fray), kadriranja i montaže (Nicholas Monsour) te zvuka i glazbe (Alex Somers i Scott Alario) slaže u fantastičnu cjelinu i nikad ne zaboravlja snagu samog predloška, bolnu priču koja rezonira još duuugo nakon gledanja.

A tek svršetak?

Uhhh! Elwood i Turner su poput različitih strana istog novčića. Prvi simbolizira optimizam, nadu i pravičnost dok je drugi ciničan, bolno realan i oprezan.  

Nedavno sam nakon dugo vremena ponovno pogledao izvanrednu dramu ''Brubaker'' (1980.) koja je na potresan način portretirala život iza rešetaka, korupciju u i izvan zatvorskog sustava, zlostavljanja, a na kraju i ubijanja neposlušnih kažnjenika. Igrom slučaja, samo par dana kasnije sam iznova pogledao i jednako dobru krimi dramu ''Bad Boys'' (1983) čija je radnja pratila brutalan život maloljetnika unutar popravnog doma.

Zašto spominjem ova dva filma? ''Nickel Boysi'' dijele s njima (a i mnogim drugima naslovima) mnoštvo dodirnih točaka, ali ovdje ih osjećamo daleko intenzivnije i bolnije. Da rasizam i okrutnost nisu pojam koji će ostati zakopan negdje u ropotarnici mračne ljudske prošlosti podsjeća nas svakodnevica.

To je ujedno i odgovor zašto nam ovakvi filmovi i dalje trebaju, posebice ako su ovako majstorski osmišljeni i realizirani. 

Prava je šteta što Akademija zbog studijskih lobiranja, woke prese*avanja i sl. piz*arija kroz Oskare suviše propagira razvikane budalaštine poput onih spomenutih u uvodu, no nominacije za najbolji film i najbolji adaptirani scenarij ovdje nisu mogli osporiti. Mislim da nitko ne bi riječ rekao da su im pridodali i one za režiju, kameru i montažu, ali dobro je ispalo i ovako.

Nadam se da će na neki način doći i do naših kina jer stvarno je vrijedan svake vaše minute života. 

OCJENA: 5/5 

Za Barbu