Volio bi reći da mi se mislima još uvijek vrte određeni prizori iz ovogodišnje glazbene biografije ''Back to Black'', filmu o životu i (ne)djelu neprežaljene Amy Winehouse, ali ništa, baaaš ništa.

Zašto je tome tako, odnosno, zašto je većina modernih glazbenih biografija rađena po istom principu, kalkulantski, štreberski i ziheraški – ne znam, no zato posve sigurno znam da ''Kneecap'' ne spada u tu jalovu kategoriju. Premda nisam nikakav osobiti fan hip hop glazbe niti sam do sad čuo za naslovni bend, ovaj me izuo iz cipela, a vjerujem kako će i vas.

Kasne su 2010., najbolji prijatelji Naoise Ó Cairealláin (Móglaí Bap) i Liam Ó Hannaidh (Mo Chara) žive u zapadnom djelu Belfasta gdje uz dilanje i redovnu konzumaciju droge sanjare i o bavljenju glazbom kroz koju će izraziti svoja politička i društvena uvjerenja, i dobro se zabaviti, a sve to kroz kombinaciju izvornog gaelskog i ne toliko dragog im engleskog jezika.

Kad jedne noći policija uhiti Mo Charu, on odbije pričati engleski te za komunikaciju isključivo koristi gaelski. Policija se za pomoć u prevođenju obrati učitelju glazbenog JJ Ó Dochartaighu (DJ Próvai) koji u buntovnom mladiću prepozna glazbeni potencijal kad pročita neke od stihova iz zaplijenjene mu bilježnice. JJ ubrzo dečkima 'u uho baci bubu' s idejom o zajedničkom stvaranju glazbe i tako nastane ''Kneecap'', bend koji će uzrokovati jednu pravu malu revoluciju…

Ovo bi bio neki romantizirani, uljepšan, možda i ne potpuno točan opis radnje, ali koga briga? Ako ćemo sam film pokušati staviti u standardni okvir suhoparnih biografskih glazbenih drama, njemu tamo ionako ne bi bilo mjesta.

Ne zato jer su mnoge ružne stvari iz života navedenog trojca bile 'umjetnički izbrisane' kako bi se više dopali masama (to je standardna boljka većine biografskih filmova), već zato što je mnogo toga viđenog čista fikcija stopljena s istinitim detaljima iz njihovih biografija (na pamet svakako dolazi ''8 Mile'' s Eminemom). Druga značajna činjenica koja ga također odvaja od ostalih biopicova, jest i ta da članovi ''Kneecapa'' ovdje glume sami sebe!

Da, isprva mi je to bilo čudno, štoviše, bio sam apsolutno uvjeren kako barem JJ Ó Dochartaigha glumi profesionalni glumac, ali ne – to uistinu jesi oni. I da, spomenuti JJ Ó Dochartaigh iliti umjetnička imena DJ Próvai jest bio učitelj glazbenog sve dok ga, kako je prikazano i u filmu, zbog nastupanja s bendom (među ostalim optužbama) nisu izbacili iz škole. 

Kneecap (2024)

Režija: Rich Peppiatt

Uloge: Móglaí Bap, Mo Chara, DJ Próvai, Josie Walker, Fionnuala Flaherty, Jessica Reynolds, Adam Best, Simone Kirby, Michael Fassbender, Matthew Sharpe, Cathal Mercer, Donagh Deeney…

Žanr: Komedija, drama, biografski, dokudrama…

Trajanje: 105 min.

Napise i Liam su se doista povezali s naizgled štreberastim učiteljem sve sa jednakim ciljem, a to je da kroz glazbu izvorni irski, točnije, gaelski jezik približe milenijalcima i Z generaciji, a istovremeno i izraze svoje republikanske političke stavove i ljubav prema 'opojnim sredstvima' (Kneecap je inače izraz nastao kad su radikalniji pripadnici paramilitarističkih republikanskih skupina 'drobili' koljena dilerima i uživateljima droga).

Kako bi ekstra stali na žulj tradicionalistima i pobornicima 'krune', a i sakrili se od svojih učenika, dečki ili bolje rečeno JJ je na glavu stavio zabranjenu balaklavu prošaranu bojama irske zastave te su kroz tekstove nerijetko izrazili svoje khmmm… neprimjereno mišljenje o engleskim vlastima.  

Direktni, brutalni i eksplozivni, ''Kneecap'' (posjeduju nekakav pozitivan i energičan naboj Beastie Boysa i/ili House of Paina) su jako brzo postali prava senzacija među mlađom populacijom, a kako ovaj film ne bi 'disao' kao klasična biografija tu su još ubačeni i likovi poput Napiseova oca Arla (M. Fassbender), legendu među republikanskim ekstremistima koji je nakon niza napada na policijske snage lažirao vlastitu smrt i koji se već godinama skriva od vlasti. Sve je to dakako utjecalo na Napiseov, ali i život njegove majke Dolores (Simone Kirby) koja je postala deprimirani agorafob. Tu je i JJ-ova supruga Caitlin (Fionnuala Flaherty), gorljiva aktivistica za priznanjem gaelskog jezika, Georgia (Jessica Reynolds) protestantica koja započne perverznu vezu s Liamom, odnosno, okrutna detektivka Ellis (Josie Walker) koja preko Noisea pokušava doći do Arla.

No, na stranu sad s galerijom likova i tko što od njih sve u filmu čini. Vratimo se na sam početak. Ideja za snimanjem igranog filma na pamet je pala engleskom (da, omraženog neprijatelja) nekadašnjem novinaru, a zatim dokumentaristu Richu Peppiattu, čovjeku koji je ostao zapanjen energičnom glazbom koju dečki stvaraju i posebno njihovu smjelost izvođenja iste na gaelsko-engleskom. Kad im se prvi put obratio s idejom snimanja biografskog filma u kojem će tumačiti sami sebe, oni su pomislili kako ih zajebava i njihov otpor je trajao gotovo pola godine uvjeravanja.  

Dočim su se konačno našli s njim, bacili oko na puste storyboarde koje je iscrtao i scenarij koji je složio, na njegovu su sugestiju uzeli ubrzani tečaj glume, zajedno ispeglali završni scenarij i upustili se u avanturu zvanu filmsko stvaralaštvo. Premda mu je ovo debitantski igrani film (za sobom ima i nekoliko kratkometražnih filmova kao i rad na TV serijama), Rich Peppiatt je znao kako ovakvu priču stilski uprizoriti.

Veliki utjecaj u vizualnoj stilizaciji, vibrantnosti i dinamici, Rich je primarno pronašao kod svojeg slavnog kolege Dannyja Boylea, ponajprije njegovom remek-djelu ''Trainspotting'' na kojeg se ovdje direktno referira kroz nekoliko prizora uključujući i onaj u kojem dečki dolaze kod svojih doktora po recepte za lijekove. Ima tu i trunčice Guya Ritchiea, ali to je neka sasvim druga priča.

Ultra zabavan, silovit i značajan – ''Kneecap'' je kvalitetno plasiran udarac u prepone svim uštogljenicima, konzervativcima i kolonijalistima, a istovremeno i vjetar u leđa mlađim generacijama koje se ne bi trebali/smjeli sramiti vlastita identiteta, korijena i napose - jezika.

Film je ovo koji želi i treba povezati generacije i neistomišljenike, dokazati kako politiku ne bi trebali shvaćati preozbiljno i kako svi imaju pravo izraziti svoje mišljenje o nekim 'zamrznutim' temama. Mogao bih sad nastaviti nabrajati hrpetinu briljantnih detalja, posebno isticati njihov glumački talent i karizmu, ali neću, ne da mi se. Pogledajte njihov film jer to će z vas biti jedno transformativno iskustvo.

Kvragu, 'faking' Kneecap posljednjih dana ne prestajem vrtiti na YouTubeu. Ako ne vjerujete meni, vjerujte barem sudu publike u Sundanceu koja im je dala svoj glas. Neki idu i toliko daleko da ga čak svrstavaju u širi krug kandidata za Oskare, no nominacijama i nagradama unatoč Peppiatt i Kneecap su već pobijedili. Gaelska riječ se širi.

OCJENA: 4.5/5