Ostalo / Kolumne

sedmi pečat

Anora: Nisu baš sve bajke ispisane zlatnim slovima i sretnim završecima

Anora: Nisu baš sve bajke ispisane zlatnim slovima i sretnim završecima

I ovom je čekanju konačno stigao kraj! U domaćim kinima se proteklih dana 'ukazao' najnoviji film jednog od najistaknutijih i najznačajnijih američkih indie autora posljednjih dvadesetak godina – Seana Bakera, 'Zlatnom palmom' ovjenčana ''Anora''.

Za mladu bruklinsku striptizetu Anoru iliti Ani (M. Madison) život dobije potpuni preokret kad je jedne večeri u klubu u kojem radi gazda predstavi mladom Ivanu 'Vanji' Zakharovu (M. Eydelshteyn), sinu bogatog ruskog oligarha.

Ani se dopadne djetinjastom, ali šarmantnom i darežljivom nasljedniku i on od nje zatraži ekskluzivan eskort tretman u nadolazećim danima. Kroz zajedničko jednotjedno druženje ispunjeno seksom, ludim provodima i naizgled – romantikom, Vanja odluči zaprositi Ani.

Ova pak u nevjerici pomisli kako je to još samo jedna od njegovih djetinjastih šala, no dočim je uvjeri kako je zaozbiljno želi za suprugu, a i da će mu usput osigurati 'zelenu kartu' uz pomoć koje će se konačno moći riješiti svojih napornih roditelja koji žele da se konačno primi obiteljskog posla, Ani pristane povjerovavši kako je njezina životna noćna mora konačno prestala i kako će do kraja živjeti poput kakve princeze.  

No, nešto će se ipak pitati i Vanjine roditelje Nikolaja i Galinu (A. Serebryakov i D. Ekamasova) koji iz žutog tiska doznaju detalje o šokantnom vjenčanju njihova razmetnog sina. Zadaću poništenja braka Vanye i Ani povjere svojem armenskom plaćeniku s američkom adresom, Torosu (K. Karagulian) koji promptno u vilu Zakharovih uputi svoja dva 'grubijana' Garnicka (V. Tovmasyan) i Igora (Y. Borisov), ali njihova zadaća zadržavanja neželjenih mladenaca na lokaciji do Torosova dolaska završi katastrofalno i Vanja pobjegne.

Toros se potom s Ani, Garnickom i Igorom uputi u potragu za odbjeglim mladoženjom i utrku s vremenom do dolaska njegovih poslodavaca … 

Kroz prve najave za film uključujući i ostali popratni promo materijal poput plakata, mnogi bi lako mogli steći krivi dojam kako je ovo još samo jedna u nizu sladunjavih američkih romantičnih komedija kakve u pravilu redovno preplavljuju kina i koje se zaboravljaju i prije negoli napustite dvorane i ona bi možda i uistinu ispala takvom da iza nje ne stoji Sean Baker.

Dotični se naime u novom mileniju nametnuo u jednu od centralnih figura američke filmske nezavisne scene čiji se radovi (op.a. ''Tangerine'', ''The Florida Project'', ''Red Rock''…) tematski dotiču druge, usudit ću se reći – prave slike Amerike, odnosno, marginalaca (prvenstveno kakvih seksualnih radnika) koji pokušavaju pronaći vlastito mjesto pod suncem. Takav slučaj imamo i ovdje, kroz Bakerov do sad najbolje produciran naslov, redateljski najstaloženiji i priču koja djeluje poput kakve uvrnute bajke za odrasle. 

Inspiraciju za scenarij je naime pronašao u priči prijatelja o otetom rusko-američkom mladoženji, vlastitom iskustvu snimatelja vjenčanja bogatih Rusa ali i seksualnim radnicima uz koje se uvijek lijepi stigma iskvarenosti i ljudi koji ne zaslužuju drugu priliku.

Kako bi posljednje navedeni scenaristički fragment priče odisao realizmom Baker se za konzultacije obratio nekadašnjoj eskort djevojci i striptizeti, a danas uspješnoj kanadskoj spisateljici i glumici Andrei Werhun.

Nakon viđenog, moram svakako naglasiti kako su se spomenute konzultacije itekako isplatile pošto nas je Baker i ovaj put na impresivan način uveo u svijet striptiz klubova, ali i iza njegovih kulisa.

Tamo su mahom zaposlene djevojke koje su eksploatirane od strane svojih poslodavaca, nerijetko u nezavidnim pozicijama i situacijama i koje sanjare o svojem 'princu na bijelom konju' koji se nikad neće pojaviti. Jedna od njih je bila i Ani koja je igrom slučaju ili točnije rečeno, blagom poznavanju ruskog jezika (i sama vuče ruske obiteljske korijene) dobila priliku za druženje s nekim čija egzistencija nikad neće biti lako ugrožena. 

I dok cijela ta njihova priča započinje krajnje romantično i bajkovito uz pregršt poprilično škakljivih prizora seksualne naravi, kako vrijeme odmiče ona polako zalazi u sferu komedije situacije, čak i slapsticka, sve kako bi u konačnici završila bolnim realizmom. Baker od početka do kraja ovog, ipak malčice predugačkog, filma (139 min.!) ima apsolutnu kontrolu, smirenost i sigurnost u žanrovskim prelazima. Uz krajnje humanu priču koja čak i slijepcima otvara oči o stvarnom stanju čovječanstva (mali ljudi će uvijek biti pijuni moćnika), on nas podsjeća kako bajke nemaju apsolutno nikakve veze s pravdom i istinom.

Mogao bi još štošta naglasiti i o fantastičnoj kameri Drewa Danielsa ili genijalnoj Bakerovoj montaži i režiji, djelomičnom utjecaju komedije braće Coen ili dinamičnoj glazbi, no fokus ću ipak prvenstveno usmjeriti ka veličanstvenoj Mikey Madison. 

Baker je dotičnu zapazio u Tarantinovom remek-djelu ''Once Upon a Time … in Hollywood'' i ostao fasciniran njezinom pojavom (što se tiče glumica iz 'drugog plana' većina je nakon gledanja spomenutog filma daleko više ipak govorila o Margaret Qualley) i dok je pisao scenarij u ulozi Ani nije mogao zamisliti neku drugu glumicu. Na to mogu reći samo jedno – svaka čast gospodine Baker na ovako smjeloj i promišljenoj odluci!

Madison naprosto hipnotizira svojom pojavom, očarava smjelim i napose uvjerljivim nastupom i lako nas navodi da cijelo vrijeme navijamo za bolju sudbinu njezina lika.

Što se pak tiče njezina partnera Vanje, mladi Mark Eydelshteyn (na momente prezentnošću podsjeća na kakvu rusku verziju Timothéea Chalameta) savršeno manifestira razmaženog bogatunčića lišenog empatije.

Njihov spoj dakako rezultira kaosom i tektonskim poremećajem, a kao gledatelji ćete ga zasigurno dobro upamtiti. Što se tiče ostatka pomno probranog glumačkog ansambla, svakako valja istaknuti armenski trojac Yura Borisov, Karren Karagulian i Vache Tovmasyan koji donosi priči nužnu porciju komedije, ali i dodatnih emocija. 

U kratkim crticama, ''Anora'' se nije slučajno okitila u uvodu spomenutim prestižnim priznanjem i uvjeravam vas kako će malo tko ostati ravnodušan nakon gledanja. Za svršetak ću parafrazirati izjavu jednog slavnog kolege koji ističe kako nakon gledanja ovog filma ''Zgodna žena'' ostavlja dojam kakvog pitkog Disneyevog filma. 

OCJENA: 5/5

 


Reci što misliš!