Postojale su kod potpisnika ovih redaka određene bojazni oko same kvalitete dugoiščekivanog Coppolinog spektakla koji se 'kuhao u produkcijskom kotlu' gotovo puna četiri desetljeća.

Priče sa samog seta, a zatim i prve reakcije nakon premijernog prikazivanja u Cannesu nisu mu bile osobito naklonjene, govorkalo se mnogo o Coppolinoj pogubljenosti, neprihvatljivom ponašanju i još štošta, no uzevši u obzir činjenicu kako je dobar dio njegovih antologijskih djela nastao upravo u kaotičnom okruženju, prišao sam gledanju njegova 'životnog djela' s velikim oprezom.  

Amerika u bliskoj budućnosti - grad Novi Rim se nalazi pred prekretnicom. Njegov vječni gradonačelnik, egoistični Franklin Ciceron (G. Esposito) zadovoljan je smjerom u kojem se grad kreće, no istovremeno ne zapaža nezadovoljstvo nižih slojeva, migranata i beskućnika.

S druge pak strane, genijalni arhitekt i umjetnik Cezar Katilina (A. Driver) uz pomoć magičnog materijala 'megala' želi stvoriti utopiju i jednakost za sve, transformirati grad u nešto nevjerojatno.

Usred njihova sukoba nalazi se i Julia (N. Emmanuel), gradonačelnikova kćer koja je fascinirana Cezarovom ideologijom i mogućnostima, a podjednako i ganuta njegovom ranjivošću i traumama zbog gubitka voljene supruge. Cezarov i Franklinov sukob iz prikrajka promatra i ambiciozni Clodio (S. LaBeouf), unuk moćnog bankara Crassusa III (J. Voight) te propala TV zvijezda Wow Platinum (A. Plaza) koja nikako ne može preboljeti prekid veze s Cezarom… 

Od kud točno krenuti? Možda od činjenice kako je Coppola kao klinac bio i ostao fasciniran ZF spektaklima poput Langovog ''Metropolisa'' ili besramno zaboravljenog britanskog klasika ''Things to Come'' Williama Camerona Menziesa?

Možda zbog pustih čitanja djela nekih od najvećih filozofa i mislioca u povijesti čovječanstva ili možda pak iz egoističnog poriva da snimi nešto neviđeno pa ako to publika i kritika u konačnici 'popuše' ostaje upamćen kao jedan od najvećih vizionara svih vremena.

Megalopolis (2024)

Režija: Francis Ford Coppola

Uloge: Adam Driver, Giancarlo Esposito, Nathalie Emmanuel, Aubrey Plaza, Shia LaBeouf, Jon Voight, Laurence Fishburne, Talia Shire, Jason Schwartzman, Dustin Hoffman, Kathryn Hunter…

Žanr: ZF, drama, fantazija

Trajanje: 138 min.

Mislim da se istina skriva iza svih navedenih, ali i brojnih nenavedenih razloga. Iako će on sam reći kako u uvodu spomenuti podatak o četiri desetljeća dugom procesu realizacije ovog filma nije u potpunosti točan, sjeme ideje je posijano upravo negdje prvom polovinom 80-ih i od tad je nastavilo samo rasti u njegovoj glavi.

Kako bi u futurističkoj Americi djelovale znamenite povijesne persone poput Cezara, Cicerona ili Crasussa zvuči poprilično intrigantno, no takva ideja i njezina realizacija se nisu pretjerano ljubile niti pronašle zajednički jezik.

Posve je očito kako se sam Coppola u višedesetljetnom procesu pisanja scenarija kojeg je opetovano uređivao i/ili mijenjao potpuno pogubio i kako sam film u konačnosti pati od klasičnog sindroma megalomanijaka.

Kako drugačije opisati film koji konstantno pleše na nevidljivoj niti između sna i jave, briljantnosti i treša, utopijske new age filozofije i patetike? Započinje on uistinu dojmljivo, kao misaoni brat blizanac kultnog ''Matrixa''. Vješto se poigrava s konceptom 'vremena', a onda taj isti koncept polako jenjava i do same završnice gotovo nestaje bez da je ponudio suvisle odgovore.

Isto se može reći i za satiričnu oštricu koja je najistaknutija u sekvenci Koloseja. Dekadencija i kritika modernog društva (savršen primjer je javna dražba za djevicu i barkodovi zainteresiranih pohotnika) u tom su dijelu majstorski osmišljeni i realizirani, ali ostatak preeedugog filma ga nažalost idejno slabo ili nikako prate.

Coppolina režija ovog neželjenog križanca provokativnog Olivera Stonea i ekscentričnog Terryja Gilliama je u blagu ruku rečeno – nekoherentna i kaotična, no još veće probleme nalazim u samom scenariju i dijalozima. Dok kroz radnju pravovaljano primjenjuje citate svojih filozofskih i duhovnih mentora, scenarij doista djeluje prilično nadahnuto i pametno.

Dočim nastupaju dijalozi – osobito oni između Cezara i Julije, upadamo u 'trapulu' suhoparnih sapunjara koje govore mnogo, a ne kazuju ništa. Postoje tu i problemi vezani uz sam casting (kroz godine se uz projekt vezalo na desetke različitih glumaca).

Driver je kao uvijek maksimalno angažiran i pruža najbolje što iz ovako napisane uloge uopće i može pružiti. Esposito je svoj posao odradio žmirećki. Plaza je standardno zločesta i ne osobito uvjerljiva. Emmanuel jednostavno ne zna glumiti, dok LaBeouf preglumljuje do boli. Pitate se što je onda s velikanima poput Voighta, Hoffmana ili Fishburnea? Nažalost – ništa.

Potpuno su potraćeni. Voight na momente djeluje dementno i izgubljeno poput Bidena, a u Hoffmanu ima energije koliko i u pokvarenoj žarulji. Ukratko, na papiru navedeni ansambl djeluje moćno dok ih u samom filmu jedva i zapažate (to se posebno može reći za Jamesa Remara, Jasona Schwartzmana ili  D.B. Sweeneya). 

Što onda valja? Vizuali, kostimografija i scenografija su veličanstveni. Coppolini sporadični redateljski bljeskovi također, Driver se, ponavljam, – trudi, i to je manje-više to. Sve ostalo je suvišno, razvučeno, zbrkano i krivo posloženo. Da je od početka do kraja bio i ostao čista i britka satira – proglasio bi ga remek-djelom, ovako ga mogu nazvati pompoznim i preskupim promašajem (op.a. vjerujem kako ste i sami već čuli kako je Coppola 'spucao' vlastitih 120 milijuna dolara kako bi oživio svoj nedosanjani projekt).

Šteta, je*ena šteta. Coppola je bez ikakve dileme bio i ostao jedan od najznačajnijih filmskih autora u povijesti, ali posve je evidentno kako kroz posljednjih 30-ak godina (iznimka su solidni ''The Rainmaker'' i ''Tetro'') nije ni na približnoj razini svoje rane faze karijere. Volio bih biti u krivu, no ovaj put je doslovno učinio ono čega se pribojavao nakon završetka snimanja epske ratne drame ''Apocalypse Now''.

Dozvolite mi da za kraj citiram izjavu iz jednog intervjua koje je tad dao pa procjenite jesam li u pravu: 'Moj najveći strah jest taj da ću snimiti zbilja užasan, posramljujući, pompozan film o izuzetno važnoj temi, a to je upravo ono što radim.'

OCJENA: 2.5/5