Ljubljenje je univerzalni izraz privrženosti, ali jeste li se ikad zapitali odakle potječe ta praksa?

Evolucijski psiholozi smatraju da današnje ljubljenje možda potječe od ‘hranjenja poljupcem’ – razmjene sažvakane hrane između majke i djeteta, što je bila uobičajena praksa u prošlosti tijekom procesa odvikavanja od hranjenja majčinim mlijekom. Majke su na taj način pomagale bebama da lakše probave hranu uz pomoć svoje sline i žvakanja. Zanimljivo je da ovaj proces podsjeća na francuski poljubac, prenosi Yahoo.

Postoji još nekoliko faktora koji pridonose razumijevanju ove prakse. Na primjer, beba može vidjeti samo 20-25 centimetara ispred svog lica, što znači da smo od rane dobi naučeni prepoznavati lica s izuzetnom točnošću. Također, naše bjeloočnice su evoluirale kako bi nam pomogle razlikovati smjer pogleda druge osobe, aktivirajući posebne neurone kada netko gleda u nas. Lica su nam ključna za društvenu koheziju.

Osim toga, imamo urođenu tendenciju oponašanja ponašanja drugih kao oblik društvenog povezivanja – na primjer, kada nam netko uzvrati poljubac. Kombinirajući to s našom potrebom za toplinom i ugodom te majčinskim ‘hranjenjem poljupcima’, možemo pretpostaviti da ljubljenje ima duboke korijene u našoj evolucijskoj prošlosti, prenosi Večernji list.

Prvi dokumentirani primjeri romantičnog ljubljenja potječu iz brončanog doba, oko 2500. – 3500. godine prije Krista. Na jednoj ploči iz 1900. g. pr. n. e. stoji zapisano: “Moja gornja usna postaje vlažna, dok mi donja usna drhti! Zagrlit ću ga, poljubit ću ga”. S vremenom je ljubljenje postalo toliko kulturno ukorijenjeno da je u starom Rimu služilo kao način sklapanja bračnih ugovora. Danas, iako poljubac možda neće služiti kao pravni ugovor, on može biti izraz ljubavi i privrženosti.

Biološki i genetski razlozi ljubljenja

Ljubljenje također može biti oblik ‘senzorskog testa usta na usta’. Naša osjetila mirisa mogu otkriti imunološku kompatibilnost s partnerom. Dr. Maria Bicalho, profesorica imunologije, ističe da su različitosti ono što čini uspješnu reprodukciju i da je podsvjesni poriv za rađanjem zdravog potomstva ključan pri odabiru partnera. Studija na 90 bračnih parova pokazala je veću genetsku različitost u usporedbi s nasumičnim uparivanjem 152 para, što podržava ideju da biramo partnere na temelju genetske kompatibilnosti.

Neki znanstvenici vjeruju da se ljudi ljube kako bi namjerno prenijeli klice među sobom. Ljubljenjem se žena izlaže muškarčevim klicama, razvijajući antitijela koja se prenose na dijete, povećavajući njegove izglede za preživljavanje. Ova teorija sugerira da ljubljenje ima jaku genetsku i instinktivnu komponentu.

Društvena i emocionalna dimenzija ljubljenja

Ljubljenje također jača veze, osobito u trenucima neizvjesnosti. Naša tijela intrinzično znaju da se izlažete bacilima i fizičkom riziku kada se intimno povežete s nekim.

Iako nemamo luksuz intervjuirati našeg tvorca i pitati ga zašto se ljubimo, teorije koje stoje iza ljubljenja ostaju značajne. Možda je evoluiralo iz hranjenja poljupcem, biološkog nagona za otkrivanjem kemije putem hormona i mirisa, za jačanje antitijela za bebu – ili jednostavno za jačanje naših veza s voljenima. Iako nismo jedina vrsta koja se ljubi, činimo to na jedinstven i osoban način.