U ova suluda vremena kad smo svi manje-više na rubu živčanog sloma, nekako sve češće naginjemo nostalgiji i prizivamo sjećanja na ljepše i bezbrižne dane, a ona se kod većine skrivaju u djetinjstvu (ovisno kad je tko rođen, naravno).

Taj isti val nostalgije nije poštedio niti filmsku i TV industriju pa tako posljednjih 5-6 godina svjedočimo pričama koje nas vraćaju u minule dekade poput šarenih 80-ih (op.a. ''Stranger Things'' ili ''It'') ili pak uvijek zabavne 60-e (''Once Upon a Time … In Hollywood''). 

Dolaskom pandemije i opće histerije koja je ove godine kulminirala i kroz novu prijetnju Trećim svjetskim ratom, potreba za nostalgijom se intenzivirala te smo samo prošle godine tako imali priliku pogledati filmove renomiranih autora poput P.T. Andersona (''Licorice Pizza''), Paola Sorrentina (''The Hand of God'') i Kennetha Branagha (''Belfast'') koji se također nisu mogli oduprijeti zovu 'prebiranja po ropotarnici sjećanja'.

Naravno, spomenuti su to učinili na kinematografski najbolje moguće izvedive načine i bilo je samo pitanje vremena tko će od njihovih kolega nastaviti s tim trendom. Filmografija Richarda Linklatera je već od samih početaka prošarana takvim naslovima (primjerice ''Dazed and Confused'' i ''Everybody Wants Some!!''), a ovom prilikom je još jednom ukrotio taj nostalgični vlak te nas magično vratio u svoje djetinjstvo i godinu koja se debelim slovima upisala u sve relevantne udžbenike iz povijesti.   

Apollo 10 1/2: A Space Age Adventure (2022)

Režija: Richard Linklater

Glasovi: Milo Coy, Jack Black, Lee Eddy, Bill Wise, Natalie L'Amoreaux, Josh Wiggins, Jessica Brynn Cohen, Sam Chipman, Danielle Guilbot, Zachary Levi, Glen Powell…

Žanr: Animirani, drama, avantura

Trajanje: 97 min.

Ljeto 1969., Houston, Teksas. Devetogodišnji Stanley (M. Coy) poput svojih vršnjaka uživa u svim bezbrižnim blagodatima djetinjstva premda u isto vrijeme bukti rat u Vijetnamu, a S.A.D. poput ostatka svijeta sa strepnjom iščekuje dan kad će krenuti prva svemirska misija odlaska na Mjesec.

Stanleyev otac (B. Wise) je poput mnogih u Houstonu zaposlen u NASA-i, no dječaka to nimalo ne impresionira pošto njegov stari nije astronaut ili na nekoj od značajnijih pozicija. Kad znanstvenici spomenute svemirske agencije drastično zabrljaju u svojim kalkulacijama izrade modula za raketu, njihovi agenti Bostick (G. Powell) i Kranz (Z. Levi) regrutiraju Stanleya da tajno sudjeluje u programu kako bi prije prave misije otklonili sve potencijalne neispravnosti…

Spojivši suludo duhovitu fikciju s autobiografskim elementima, Richard Linklater nas briljantno 'lansira' u prošlost i hvata duh vremena i trenutka koji se odvijao u rodnom mu Houstonu tih ljetnih mjeseci uoči Apollo misije. Oslonivši se kroz suradnju s fantastičnim animatorom Tommyjem Pallottom već treći put u karijeri (''Apollu'' su prethodile njihove zajedničke uspješnice ''Waking Life'' i ''A Scanner Darkly'') na specifičnu rotoskopsku tehniku animacije, Linklater kreira jednu pravu poslasticu za filmofile koji, bili oni rođeni 60-ih, 70-ih ili koje god druge dekade, mogu na najintenzivniji način apsorbirati sve čari te čudesne 1969.

U Houstonu je to bila godina gdje je sva njegova žitelj imala kolektivni osjećaj pripadanja ili bolje rečeno, ispisivanja budućnosti, a u tome ih je redovno podsjećalo okruženje u kojem su živjeli.

Sve je nosilo taj futuristički predznak Apolla, od tematskih parkova pa do otrcanih TV reklama za rabljena vozila, i maleni Stanley (svojevrsni Linklaterov alter ego) je osjećao kako se događa nešto posebno, no istovremeno je i uživao u momentima gdje bi se obitelj ritualno izredala pred TV-om hipnotički gledajući neke od bezbrojnih uspjelih serijala poput ''Bonanze'' i gotičke sapunice ''Dark Shadows'' ili odlazila u drive-in kino.  

Linklater se kroz nebrojene reference (za ispisati sve izvođače, filmove ili serije koji se spominju trebala bi mi barem još dva ovakva teksta) ne zaustavlja samo na fenomenu TV-a već i na gotovo svim kulturološkim aspektima tog vremena poput filma, glazbe, hrane ili pak dječjih nepodopština poput vožnje biciklima kroz zagušujući oblak pesticida kojeg ispušta automobil za dezinsekciju ili lažnih poziva na tek izmišljenim telefonima s tipkama za brzo biranje.

Prikazao nam je tako slikovito i odrastanje u mnogobrojnoj obitelji, dječju nevinost kroz ozbiljne situacije poput bizarnih vježbi za nuklearnu opasnost, kupanja na plažama Galvestona i kasnijeg uklanjanja naftnih mrlja s kože, ali i odnos bjelačke srednje klase spram drugim rasama.  

Dakako, tu je i ta naslovna, gotovo Andersonovski ispaljena ideja Stanleyeva 'undercover' uključenja u svemirski program koja bi u konačnici mogla biti tek puka dječja fantazija, ali je krajnje vraški zabavna. Uz sveprisutnu naraciju odraslog Stanleya (glas mu posuđuje popularni komičar i Linklaterov 'kućni glumac Jack Black), s lakoćom se mislima možemo transferirati u to doba i ući u njegovu kožu, ali istovremeno u glavi prizvati i sjećanja na vlastita djetinjstva i sve neobične situacije koje ćemo trajno upamtiti i koje će nam uvijek biti posebne.

Ma divota jedna od filma! Kad bi bilo pravde ovakvi i slični (a nema ih suviše) filmovi bi pokupili sva najprestižnija priznanja i dupkom ispunjavali kino dvorane iz kojih bi kasnije bez ikakve sumnje svi izlazili dobrog raspoloženja i osmijehom na licima, no živimo u vremenima gdje su prave vrijednosti i kvaliteta opasno pomaknuti i ovo će biti poslastica tek onim iskonskim filmofilima koji uživaju u autorskim kreacijama, a ne pukim trendovskim ispraznim razbibrigama koje će oduševiti tek one bez zrnca soli u glavi. Svakako jedan od najboljih filmova ove godine.

OCJENA: 5/5