Premda su u uži izbor kandidata za nadolazeće Oskare u kategoriji najboljeg stranog filma među ostalima dospjeli i brojnim 'Goyama' ovjenčani španjolski favorit ''The Good Boss'', kosovska ''Košnica'', Jóhanssonov ''Lamb'' ili Farhadijev ''A Hero'', članovi Akademije su ipak bili naklonjeniji butanskoj (da, dobro ste pročitali) drami ''Lunana: A Yak in the Classroom''.

Opravdano? Prokomentirat ću nakon par riječi o samoj radnji. 

Mladi butanski učitelj Ugyen (S. Dorji) nevoljko je spreman odraditi posljednju od svojih pet pripravničkih godina sve kako bi čim prije napustio struku i ostvario dugo nedosanjani san o pjevačkoj karijeri u Australiji. Da mu nadređeni neće olakšati provođenje takvog sramotnog čina, doznaje kad mu za posljednji posao dodijele školu u izoliranom planinskom selu Lunani.  

Isprva je bio spreman podnijeti otkaz, no baka ga uvjeri da nije pametno ni plemenito na takav način napustiti državnu službu. Na napornom, višednevnom putu u Lunanu, Ugyen nailazi na prve tragove neimaštine, ali i istodobne gostoljubivosti.

Lunana: A Yak in the Classroom (2019)

Režija: Pawo Choyning Dorji Uloge: Sherab Dorji, Ugyen Norbu Lhendup, Kelden Lhamo Gurung, Kunzang Wangdi, Tshering Dorji…

Žanr: Drama

Trajanje: 109 min.

Po dolasku u selo, dočekaju ga slični prizori koji ga isprva demoraliziraju, no srdačnost domaćina polako mu počinje ulaziti pod kožu te na kraju pristaje odraditi svoj učiteljski mandat…

E sad ćemo se vratiti na pitanje iz uvoda. Da li je uz spomenute i brojne druge izuzetno kvalitetne kandidate butanski film (op.a. njihov prvi u povijesti) opravdao svoje uvrštenje? Iskreno i kratko rečeno, ne. Dorjiev debitantski uradak je jedna dobronamjerna moralistička priča o izgubljenim vrijednostima i generaciji koja odbacuje tradicionalizam u potrazi za instant slavom i statusom svjetskog građana, no to ga ipak ne čini filmom dostojnim najprestižnije nagrade.

Znam, mnogi će opravdano reći kako se iz godine u godinu oskarovska selekcija kvalitetom poprilično srozala, ali kategorija najboljeg stranog filma se ipak još kako-tako dobro održala. Tome u korist govori i činjenica kako ove godine imamo čak 4 jako dobra, ako ne i izvanredna filma (''Drive My Car'', ''Flee'', ''The Worst Person in the world'' i ''The Hand of God''), no ''Lunana'' ipak nije na tako visokoj razini.  

Ta spoznaja ga doduše ne čini lošim filmom, dapače, riječ je o vrlo solidnoj priči koja nas po tko zna koji put podsjeća kako se ljudske vrijednosti u modernom svijetu polako, ali neminovno gube i kako se sadašnje i nadolazeće generacije olako odriču tradicije i ljepote na koju ostaju slijepi sve dok ih određeni životni trenutak grubo ne razbudi.

Centralni lik Dorjievog filma je Ugyen, gradski momak koji pomalo bahato vjeruje kako su vrata svijeta širom otvorena za njegove glasovne sposobnosti i zbog toga je spreman napustiti siguran posao i struku. Dočim se malo maknuo iz gradske vreve, zatekao je život gdje su vrijeme i blagodati stali, život u kojem šaka najizdržljivijih ljudi živi u savršenoj koheziji s prirodom, poštuje i cijeni sve što mu ona pruža.

Početnu nesigurnost i frustraciju ubrzo zamjeni katarza i Ugyen ponovno pronalazi svoju pravu svrhu i duhovnu povezanost s mjestom i ljudima koji ga okružuju. Naravno, na kraju se sve svodi na njegovu konačnu odluku, a nju vam dakako neću otkriti.

Fantastični prikazi prirodnih ljepota planinskog dijela Butana, interesantni tradicijski običaji i prava vreća emocija dovoljno su snažan razlog gledanje ovog malog, ali toplog filma i grubi autorov podsjetnik o olakom poimanju života i naših pravih mogućnosti.

OCJENA: 4/5