Ostalo / Kolumne

SEDMI PEČAT

Corpus Christi: Od 'sivog doma' do rajskih vrata

Corpus Christi: Od 'sivog doma' do rajskih vrata

Zahvaljujući suradnji s 'Festivalom Mediteranskog Filma Split', na programu Kino Zone ove ćemo nedjelje imati priliku pogledati posljednjeg poljskog kandidata za nagradu Oscar, hvaljenu dramu ''Corpus Christi''.

Premda pod istim nazivom već duže vrijeme postoji i iznimno kontroverzna kazališna predstava, valja naglasiti kako sam film nema apsolutno nikakve veze s tom pričom. No, krenimo redom. Riječ-dvije o samoj radnji, a zatim i razlozi zbog kojeg ovaj film nikako ne bi trebali propustiti.

Daniel (B. Bielenia) je štićenik popravnog doma koji iskupljenje za svoju grješnu prošlost pronalazi u crkvi i vjeri. No premda žarko želi pohađati sjemenište i postati svećenikom, njegov kriminalni dosje ga u tome sprječava. Umjesto toga, Daniel je upućen u jedan ruralni gradić u kojem treba raditi u pilani, ali čim prilikom dolaska začuje zvona obližnje crkve, on se uputi ka njoj.

Corpus Christi (2019)

Režija: Jan Komasa

Uloge: Bartosz Bielenia, Aleksandra Konieczna, Eliza Rycembel, Tomasz Zietek, Barbara Kurzaj, Leszek Lichota…

Žanr: Drama

Trajanje: 115 min.

Zahvaljujući ukradenom ovratniku, lukavo se predstavi kao novi svećenik što posebno oduševi lokalnog župnika koji mu preda svoje obaveze kako bi otišao na liječenje.  

Daniel isprva ne zna što činiti, upute za ispovijed i vođenje mise pronalazi putem interneta ili se pak posluži riječima svećenika iz popravnog doma, no ubrzo se počinje uživljavati u ulogu. Zahvaljujući nekonvencionalnom pristupu, izraženoj empatiji ka mještanima koji su nedavno pretrpjeli bolnu tragediju, on postaje centralna figura, no prošlost ga ipak sustigne.

Poljaci posljednjih godina snimaju neke uistinu posebne filmove, a ''Corpus Christi'' bez ikakve sumnje spada među njih. Iako su brojne katoličke organizacije u Poljskoj neupućeno pozivale na bojkot filma debelo uoči same premijere, pravog razlog za takvo što na koncu konca niti ne postoji. Nije ovo gore spomenuta kazališna predstava koja prikazuje Isusa i njegove učenike kao gay figure u modernom Texasu. 

Ovo je priča o iskupljenju, pokori, novoj prilici i ljudskosti. Glavni lik Daniel je momak čija je mladost zbog nekih tipično glupo donesenih odluka otišla u kolosijek za okrutnu stvarnost i neizvjesnu budućnost. Ponesen inspirativnim riječima svećenika Tomasza u popravnom domu, on svoj put pokušava pronaći u crkvi, no ona, premda propovijeda suprotno, ne oprašta. 

Tek što je izašao, Daniel se razočaran takvom nepravednom odlukom brzo vraća na put autodestrukcije, a kad ugleda druge slomljene mlade duše kako lome leđa u pilani lokalnog moćnika, on priželjkuje bilo kakav Božji znak.

Kad začuje crkvena zvona, ne pomišlja na prevaru već odlazi po savjet, a kad mu spletom okolnosti povjeruju u lažno predstavljanje, uvlači se u ulogu i igru kojoj se unatoč njegovim željama ne piše sretan kraj.

U tom periodu, možda i najsretnijem u njegovom mladom životu, Daniel uistinu pronalazi unutarnju snagu, zbližava se s razdvojenom, tragedijama i tajnama razbijenom zajednicom i izvodi ih na put pomirenja i oprosta.

Inspirativno napisan (za scenarij je zaslužan Mateusz Pacewicz), odlično režiran i fantastično odglumljen, a to se posebice odnosi na hipnotički uvjerljivog Bartosza Bielenia u jednoj izuzetno zahtjevnoj ulozi, ''Corpus Christi'' definitivno opravdava svoje ovogodišnje uvrštenje među kandidate za nagradu Oscar.

Poljaci, većinski deklarirani kao katolici su unatoč krivim prvotno donesenim zaključcima pohrlili u kina pogledati ga, a zauzvrat su izašli iz njih bogato nagrađeni jednom zavidnom količinom humane drame, pa čak i određenim komičnim trenutcima.

U nedjelju navečer možete i sami postati svjedoci ove uistinu originalne priče koja će vas na kraju natjerati makar na razmišljanje o duhovnim vrijednostima.

OCJENA: 4.5/5


Reci što misliš!