Što kroz literaturu, što kroz film, čovjek je oduvijek bio privučen pričama o preživljavanju, borbi individualca i prirode. Počelo je to još tamo davne 1719. sa svima znanim Defoeovim romanom ''Robinson Crusoe'' (uzgred rečeno, upravo ovih dana slavi okruglih 300 godina od prvog objavljivanja) da bi se do dana današnjeg ispisali nebrojeni putopisi, romani i novele slične tematike, brojni filmovi i TV serije, a na kraju i reality emisije Beara Gryllsa i sličnih mu.

Mi ćemo se naravno zadržati u svijetu filma otkud nas gotovo svake godine iznenadi, a na kraju i oduševi poneki naslov koji u svojoj priči skriva onu poznatu krilaticu 'jači od života'. U Hollywoodu dakako znaju često pretjerati s prizorima koji labavo plešu na užetu zvanom realnost, no upravo su takve priče najzanimljivije masama pa makar bile i djelomično pretjerane.

Srećom, film o kojem ću vam pisati ovom prilikom ne dolazi iz 'tvornice snova' i ne sadrži nikakve fantastične segmente već odiše hiperrealizmom i zavidnom količinom poniznosti. Moglo bi se reći, idealan izbor za uskršnje blagdane. 

Izgubljen u bespućima Arktika, doslovce Bogu iza nogu, muškarac imena Overgård (M. Mikelsen) čini sve kako bi preživio i eventualno dočekao spasilačku službu. Svakodnevnu rutinu mu čine provjera mamaca za ribe i pokušaji signaliziranja putem improviziranog odašiljača sačinjenog od dinama.

Arctic (2018)

Režija: Joe Penna

Uloge: Mads Mikkelsen, Maria Thelma Smáradóttir…

Žanr: Drama, avantura

Trajanje: 98 min.

Kad jednog olujnog dana na nebu ugleda helikopter, Overgård niti ne sluti kako će njegovo spasenje postati nezamislivi teret. 

Naime, uslijed jakog naleta vjetra, spasilački helikopter se sruši na tlo ostavivši na životu tek kopilotkinju (M. T. Smáradóttir) i to u teškom stanju. Overgård je svjestan kako žena neće preživjeti ako se što prije ne upute kao prvoj točki civilizacije premda su im izgledi za uspjeh svedeni na minimum…

Naravno, ovo je tek djelić nevjerojatne priče o snazi volje, požrtvovnosti i želji za preživljavanjem. No, prije negoli nastavim s dubljom analizom filma, moram istaknuti kako priča nije generirana za nestrpljivce navikle na brzu montažu i neprekidnu akciju. Ne. Ovo je brutalni realizam koji se za razliku od većine filmova slične tematike ne požuruje sa samim tijekom događaja. 

Redatelj Joe Penna (brazilska 'YouTube' senzacija kojem je ovo prvi dugometražni film) je s Ryanom Morrisonom složio scenarij koji se ne može podičiti velikim brojem izgovorenih riječi ili rečenica, ali nam zato pomno opisuje sve detalje vezane uz načine preživljavanja i koji se ponajprije oslanja na mimiku glavnog protagonista.

Slično smo mogli vidjeti i prije nekoliko godina u odličnoj Chandorovoj drami ''All Is Lost'' gdje se vremešni Robert Redford bori s prirodnom silom zvanom ocean, dok je ovdje u srce 'ledenog pakla' bačen izvanredni Mads Mikkelsen.

Penna nas uvodi u samu priču bez suvišnih objašnjenja pa tako ne znamo niti koliko je vremena prošlo otkako je Overgård 'zaglavio' u toj ledenoj tamnici imena Arktik, niti njegovu prošlost, a bogme niti suputnika kojeg je pažljivo zakopao nedaleko od srušenog zrakoplova.

Na osnovu određenih detalja poput ogromnog S.O.S. znaka ispisanog u snijegu, improviziranog odašiljača ili mamaca za ribe postavljene u rupe debelog arktičkog leda, možemo tek pretpostaviti kako je naš tragični lik tamo već duže vrijeme i kako još nije izgubio volju i vjeru za povratkom u civilizaciju.

Svu tu Overgårdovu redovnu rutinu, Penna nam otkriva sporogorećim tijekom radnje što film na trenutke pretvara u svojevrsni kvazidokumentarac, no s neslavnim dolaskom spasilačke službe, glavni protagonist je prisiljen učiniti ono čega se cijelo vrijeme pribojavao. Prisiljen je riskirati.

Kako bi to sve skupa u konačnici djelovalo moćno, redatelj se trebao debelo osloniti na upečatljiv vizualni pristup (Islandske lokacije su zamijenile daleko nemilosrdniji Arktik), a upravo je to i dobio zahvaljujući fantastičnoj kameri Tómasa Örna Tómassona. 

Naravno, sama kamera ne bi bila dovoljna bez karizmatičnog glumca koji je sposoban za fizički iznimno zahtjevnu ulogu ispunjenu emocijama, a kud ćeš boljeg izbora za takvu 'facu' od velikog Madsa Mikkelsena. Danac je još jednom pokazao svu raskoš svojeg glumačkog talenta i čovjek s lakoćom jako brzo razvije empatiju ka njegovom izmučenom liku. Čovjek tako dobro glumi da nerijetko zaboravite kako gledate igrani film.

Da ne pretjerujem u hvalospjevima, u korist govori i činjenica kako je film svoju premijeru imao na prošlogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Nagrada je Penni u konačnici iskliznula iz ruku, no značajnija je spoznaja kako smo dobili još jednog perspektivnog filmaša čijim ćemo se budućim uradcima radovati s nestrpljenjem. Mikkelsen?

Čovjek je je*ena legenda i točka. Obavezno pogledati!

OCJENA: 4.5/5