Prošli smo polako prvu polovicu veljače, oskari nam stižu jako brzo i valja polako završavati ovu priču o kandidatima koja traje već tjednima. Na red su ovaj put stigli i naslovi iz kategorije najboljeg filma izvan engleskog govornog područja iliti po naški, 'stranog' filma.

O jednom (op.a. ''Loveless'') sam vam pisao još početkom prosinca, a stiglo je vrijeme da vas konačno upoznam i s pobjednicima prošlogodišnjih festivala u Cannesu, odnosno, Berlinu.

Christian (C. Bang) je kurator muzeja moderne umjetnosti u Stockholmu. Itekako svjestan svoje pozicije, on je svojevrsni snob koji vozi električni automobil, na konstruktivnim sastancima prepušta odluke kolegama i izbjegava sam 'uprljati' ruke kad i gdje je potrebno, a ujedno je i paranoičan po pitanju gubitka svojeg statusa.

S kolegama dogovori novu izložbu zvanu 'Kvadrat' koja idejno simbolizira utočište povjerenja i brižnosti u kojem svi dijelimo ista prava i obveze. U svrhu promidžbu iste, Christian polu zainteresirano prihvati ideju marketinških stručnjaka koji ga uvjere kako im je potreban  moćan promotivni video koji će uz poplavu vijesti o terorizmu i prirodnim katastrofama na neki način uspjeti privući interes medija i publike. 

Opsjednut pronalaskom lopova koji mu je prevarom otuđio mobitel i novčanik, Christian uz pomoć kolege (C. Læssø) locira svoj mobitel, te oblijepi zgradu počinitelja prijetećim porukama ukoliko mu ne vrati stvari. Takva metoda upali, no također i izazove neprilike koje Christian nije očekivao.

Suočen s novonastalom situacijom, Christian bez imalo razmišljanja, dekoncentrirano odobri spomenuti promo video koji izazove lavinu negativnih i osuđujućih reakcija.

The Square (2017)

Režija: Ruben Östlund

Uloge: Claes Bang, Elisabeth Moss, Dominic West, Terry Notary, Christopher Læssø, Lilianne Mardon, Marina Schiptjenko, Annica Liljeblad..

Žanr: Komedija, drama

Trajanje: 151 min.

Stvari eskaliraju prilikom donatorske gala večere u kojoj performer Oleg (T. Notary) svojim nastupom bez granica sablazni uštogljene uzvanike… 

Kad pred sobom imaš satiričnu dramu od nekih dva i pol sata trajanja, teško je složiti neki jasni sinopsis bez eventualnog otkrivanja radnje (čitaj, 'spojlera'), no uvjeren sam kako ipak nisam pretjerao i kako vas očekuje mnoštvo duhovitih i inteligentno osmišljenih prizora i situacija.  

Kod Östlunda ništa nije prepušteno slučaju. Naime, za njega pojam 'square' u ovom slučaju (i prijevodu) označava i trg i geometrijski lik kvadrat, odnosno, adekvatno služi kao slengovski naziv za konzervativnu osobu koja ne voli napuštati svoju zonu komfora. I što Östlund čini? On žestoko i duhovito udara po toj zoni, snobovskom elitizmu, umjetničkim izdrkavanjima i razbija krinku političke korektnosti.

'Kad bi stavili vašu torbu na tlo izložbenog prostora, čini li to umjetnost?- pita Christian nespremnu novinarku (jako dobra E. Moss). Ona naravno ne može odgovoriti na to pitanje jer su tzv. umjetnici sami izmislili granice i nitko ih se ne usudi osporiti. 

Östlund je briljantno ismijao takva umjetnička preseravanja s prizorima poput onog u kojem slavnog umjetnika Juliana (tumači ga odlični Dominic West) na presici svako malo sa sočnom psovkom prekine jedan od posjetitelja. To naravno izazove šok, no s gorkim osmijehom na licu Julian i okupljeni otrpe te gorke uvrede kad im pojasne kako dotični gospodin pati od Touretteovog sindroma i kako ne može kontrolirati svoje ispade.

Korak više, Östlund je napravio i sa spomenutim Olegovim performansom (fantastični capture artist glumac Terry Notary) kojeg elita ispočetka prati s osmijehom, no kad ovaj postane sve agresivniji u svojem nastupu, oni gube živce i napadaju ga svom silinom.

Dakako, Östlund je nadahnuće za film pronašao kroz neka osobna iskustva (i sam je bio žrtva slične krađe, a i održao je istoimeni umjetnički postav) i obračune s elitizmom, slavne nastupe performera, a sve je to spojio s društveno socijalnom kritikom lažnog liberalizma, dekadencije i straha od vanjskih utjecaja.

Film je ovo koji svakako zaslužuje podrobnije analize i dešifriranje autorovih ideja, no toliko prostora i vremena nažalost nemamo i mislim kako će ovo biti posve dovoljno da vas privuče.

Jedina eventualna zamjerka filmu je nešto sporiji ritam i poduže trajanje, ali sve nam se na kraju vrati kroz mnoštvo nezaboravnih i inteligentno osmišljenih prizora. Veliki kandidat za nagradu.

Ocjena: 4.5/5

Endre (G. Morcsányi) je srednjovječni financijski direktor jedne budimpeštanske klaonice koji se s vremenom pomirio sa svojim fizičkim hendikepom (obamrlost lijeve ruke), sve rjeđe izlazi iz svojeg ureda u pogon i konverzaciju s osobljem je sveo na kratke poslovične pozdrave i povremeni razgovor s brbljavim kolegom Jenőm (Z. Schneider) iz kadrovskog odjela koji mu uglavnom prenosi sve novosti.

Od kolege tako i sazna kako su dobili novu inspektoricu kvalitete mesa Mariu (A. Borbély) koja je neobično povučena i asocijalna zbog čega je radne kolege hladno prozovu 'čudakinjom' i umišljenom.

Nakon bizarnog incidenta koji uključuje krađu praška za parenje, policija sugerira Endreu pozivanje psihologa kako bi kroz eventualne razgovore s osobljem uspjeli doznati krivca. Endre i Maria od psihologinje saznaju kako svake večeri sanjaju iste snove u kojem je on jelen, a ona košuta.

On Body and Soul (2017)

Režija: Ildikó Enyedi

Uloge: Géza Morcsányi, Alexandra Borbély, Zoltán Schneider, Ervin Nagy, Tamás Jordán, Zsuzsa Járó, Réka Tenki, Júlia Niakó, Itala Békés…

Žanr: Drama, romantika

Trajanje: 116 min.

I dok su u snovima kao jeleni gotovo nerazdvojni, kontakt u stvarnom svijetu za njih predstavlja velike poteškoće… 

Vauuuu! Ne znam kako ćete vi reagirati na ovaj film, no mene je oborio s nogu. Sama ideja o stvaranju ljubavne priče u tako netipičnoj sredini (određeni prizori u pogonu klaonice su posve detaljni, grafički eksplicitni i pritom iznimno mučni i gadljivi) s tako netipičnim parom, zvuči bizarno i smjelo, no redateljica (ujedno i scenaristica) Enyedi je napravila jedno pravo malo čudo. Na savršen način nam je spojila snove i javu.

Endreov hendikep je fizičke naravi, s godinama ga čvrsto zatvara u melankolični svijet lišen empatije, no kroz snove/podsvijest otkriva kako je samoća ipak razornija. Maria je pak mentalno hendikepirana (Apergerov sindrom), zatočena u djevojačkoj svijesti, nesigurna i emocionalno nerazvijena. Stvarnost je za njih zastrašujuće depresivna i hladna, no u snovima su slobodni, trče zajedno, njuške im se dodiruju dok piju vodu iz kristalno čistog jezerca. 

Kad pokušaju snove pretočiti u stvarnost, oboje su nesigurni. On treba razbiti čvrsti oklop koji je s godinama navukao na sebe, dok ona sirota mora pronaći pravi način komunikacije, ispoljavanja emocija i na kraju fizičkog kontakta. Na gotovo tragikomičan način savjete traži od dječjeg psihologa iako joj ovaj uporno ponavlja kako je ona sad odrasla, fakultetski obrazovana žena koja bi se trebala snalaziti u svijetu odraslih.

Sugerira joj glazbu i dodire, no ona to čini na krivi način (primjerice, nezainteresirano gledajući porniće dok žvače gumene bombone). Postaje jasno kako će njihov put do samootkrivanja i konačnog kontakta biti prekriven brojnim preprekama.

Neću vam dakako otkriti kako se ovaj dopadljivi i netipičan par na kraju spoji, ali vam mogu reći da je Enyedi priču savršeno zaokružila i kako će vam na kraju izvući osmijeh na lice.

Eh da, obavezno vam moram istaknuti dirljiv, gotovo razorni prizor s glazbenom numerom ''What He Wrote'' Laure Marling. Jednom riječju, moćno! Savršena i sanjolika ljubavna priča. Hoće li to biti na kraju dovoljno za nagradu, vidjet ćemo!

Ocjena: 5/5