Zlonamjerni mikroorganizmi, puste obveze i život, spriječili su me u ovotjednom upoznavanju s nekim uistinu interesantnim kino novitetima (prije svega mislim na Salajevu adaptaciju hit knjige ''Osmi Povjerenik'', odnosno, hvaljenu biografsku dramu ''Molly's Game''), no, alternative srećom nije pomanjkalo.

Upoznati ću vas tako spletom okolnosti s jednim malim filmom koji pretpostavljam nikad ne bi dobio svoj termin u našim kinima, a itekako zavrjeđuje pažnju svakog istinskog filmofila.

Lucky (H. Dean Stanton) je vitalni 90-godišnji starčić kojem svakodnevnu rutinu sačinjenu od ranojutarnjeg vježbanja, pijenja kave, šetkanja po gradiću, rješavanja križaljki u zalogajnici, gledanja bezumnih TV kvizova i večernjih koktela u obližnjem kafiću poremeti jedan nesvakidašnji pad.

Lucky (2017)

Režija: John Carroll Lynch

Uloge: Harry Dean Stanton, David Lynch, Ron Livingston, Ed Begley Jr., Tom Skerritt, Beth Grant, Baba Shabaka Henley, James Darren…

Žanr: Drama

Trajanje: 88 min.

Doktor (E.Begley Jr.) nakon temeljitog pregleda saopći Luckyu kako je posve zdrav i kako je njegov pad uzrokovan najvjerovatnije pa... njegovim godinama. Doktorove riječi Luckya ipak ne utješe i on pomalo započne propitivati smisao života i što ga čeka poslije…

Tako bi pojednostavljeno otprilike zvučala ova mala priča o ničemu koja pak govori jako puno. Zvučim apsurdno i pomalo konfuzno, zar ne?

Vjerujte mi, ovo je upravo jedan od takvih filmova. Spor, pomalo ekscentričan i nerijetko duhovit ali s nepresušnim dijaloškim izvorima životnih mudrosti i polemika.

Ne znam koliko ste točno upoznati s likom i djelom sad već nažalost preminulog legendarnog karakternog glumca Harrya Deana Stantona, no oni upućeniji u opus dotičnog će na ovaj film zasigurno gledati posebnim očima. Premda stilski neodoljivo podsjeća na uradke indie velikana poput Jima Jarmuscha, pričom, Stantonovom glumom bez glume i zapaženim epizodama njegovih stvarnih prijatelja i čestih suradnika (David Lynch i Tom Skerritt, među ostalima), ''Lucky'' nerijetko djeluje kao biografski film. 

To čak i nije daleko od istine pošto je scenaristički duo Sparks/Dumonja uvjeren sam dobro 'čeprkao' po njegovom životu pa nam je tako među ostalim detaljima kroz određene dijaloge otkrio i to kako je Stanton u mlađim danima služio vojsku u mornarici gdje se nagledao svega i svačega, kako je praktički medicinski fenomen jer i u 90-oj godini života redovito puši i pije dok su mu pluća i srce potpuno zdravi, kako se nikad nije ženio i nema djece, kako prekrasno pjeva, itd., itd.. 

A za ono što nam o Stantonu nisu kazali scenaristi, pobrinuo se John Carroll Lynch (ovo je njegov redateljski debi, a inače je i sam priznati i poznati karakterni glumac). Lynch naime kroz određene prizore jasno aludira na Stantonovu možda i najbolju ulogu karijere, onu Travisa Hendersona iz Wendersonovog remek-djela ''Paris, Texas'' gdje je njegov lik  također izgubljeno tumarao pustinjom i ulicama u potrazi za odgovorima.

Tamo je i (ukoliko se sjećate) izgovorio i antologijske rečenice: -Ja se ne bojim visina. Ja se bojim pada.- I sad, 30 i kusur godina kasnije, Stantonov Lucky se također boji pada iliti točnije rečeno, suočavanja s neizbježnim. Što je realnost, život i smrt?

Maleni je ovo film napravljen s puno ljubavi, razumijevanja i respekta ka legendi, legendi koja je već i ovdje bila svjesna kako se njezin život pomalo gasi i kako ovaj svijet valja napustiti sa smiješkom i pjesmom. Poslastica za ljubitelje lika i djela ovog nezaboravnog glumca. Gospodine Stanton, nedostajati ćete nam.