Redatelj: Michael Curtiz
Glumci: Humphrey Bogart, Ingrid Bergman, Paul Henreid, Claude Rains, Peter Lorre
Godina: 1942.
Trajanje: 102 minute
Produkcija: Warner Bros

Serija kolumni o filmskim klasicima mora početi s nečim velikim, uistinu bitnim. Sinonimom za filmsko remek djelo koje nikad neće biti zaboravljeno. Ne znam za vas, ali mene to prije svega asocira na "Casablancu".

"Casablanca" (čiji je prvotni naslov inače glasio "Everybody comes to Rick's") jedan je od onih filmova koji ima sve. Osim što spada među najbolje (anti)ratne filmove ikad snimljene, ovo je vjerojatno i najljepša ljubavna priča svih vremena i film o "jednom divnom prijateljstvu". Pokušaj smještanja "Casablance" u samo jedan žanr nemoguć je, jer ona od gotovo svakog žanra krade sitne, fine nijanse uz pomoć kojih slaže maestralni filmski mozaik.

Ali ovo prije svega jest priča o ljubavi, koja ruši sve granice i pored koje čak i ludilo Drugog svjetskog rata počinje izgledati nevažno. Samo, o kojoj ljubavi? Odgovor na to pitanje sve do danas lebdi negdje, ni na nebu ni na zemlji. Ljubavni trokut između Ricka Blainea, Ilse Lund i Victora Laszla nikad neće dobiti svoje rješenje. Do samog kraja filma ni glavna glumica Ingrid Bergman nije znala kako će priča završiti. Legenda kaže kako je jednom prilikom upitala redatelja Michaela Curtiza kojeg bi ona lika u filmu stvarno trebala voljeti. Curtiz je odgovorio: "Probaj odglumiti nešto između". Tako je i bilo. Ilsa možda jest na kraju filma ušla u taj avion i zauvijek za sobom ostavila Casablancu i Ricka, ali je li to doista kraj? Michael Curtiz je to ipak odlučio prepustiti gledateljevoj mašti. Sami odlučite kakvu im budućnost priželjkujete.

"Casablanca" je jedan od onih filmova koji je za sobom ostavio ogromno naslijeđe. Curtiz je svojim radom na ovom filmu inspirirao generacije redatelja i filmofila da u svoje djelo unesu komadić "Casablance". To je možda najbolje vidljivo u frazama koje nam je ostavila, citatima koji su polako postali dijelom svakodnevice. "Ovo bi mogao biti početak divnog prijateljstva", "Zasviraj ponovo, Sam", "Od svih barova na cijelome svijetu..." neke su samo od rečenica tako često citirane i ponavljane, kako u filmu, tako i životu nakon te famozne 1942. godine kad je Michael Curtiz ušao u filmsku povijest, a Humphreyja Bogarta i Ingrid Bergman učinio besmrtnima.

Curtiz i njegovi glavni glumci prije i poslije "Casablance" snimili su mnogo filmova, boljih i lošijih. Ali ne tako pamtljivih. Najveća je vrijednost "Casablance" možda upravo u tome što je ona uistinu vječna i koliko god je puta odgledali uvijek je jednako svježa, jednako šarmantna i jednako tužna. Pogledajte je još jedanput, za dobra stara vremena. A svi vi koji je tek trebate vidjeti po prvi put, znajte samo da vam pomalo i zavidim na iskustvu koje vas čeka. To bi doista mogao biti početak jednog divnog prijateljstva...