Ostalo / Kolumne

Mislim, valjda jesam

Dan ponosa i slave

Dan ponosa i slave

Mladen Malik

DaDan je državnosti Republike Hrvatske.

Zar je već prohujalo 16 godina od tog povijesnog dana ne tako davne 1991.? S jedne strane imam dojam da je prošao cijeli jedan život od tada, a s druge čini mi se kao da se sve dogodilo jučer.

Još mi je svježa slika tadašnjeg predsjednika Hrvatskog sabora, Žarka Domljana i njegovih riječi: - Rođena je država Hrvatska!

Koliko li je samo ponosa bilo u nama i koliko je suza radosnica proliveno tog dana? Napokon imamo Hrvatsku, imamo vlastitu domovinu.

I jest, rođena je Hrvatska. Ali rođena je u krvi jer se srpski hegemonisti u Srbiji i Crnoj Gori, kao niti srpska vrhuška u JNA nisu mogli pomiriti s odlukom Hrvata, koju su nekoliko sati kasnije slijedili i Slovenci.

Započeo je krvavi rat u kojem su poginule tisuće hrvatskih domoljuba, ali i djece, žena i staraca. Stotine tisuća ljudi u hipu su ostali bez doma, raseljeni su po Hrvatskoj i cijelom svijetu, tisuće se i danas vode nestalima. Koliko sudbina, koliko boli, koliko zla je naneseno!?

U godinama koje su slijedile, Hrvatska se izborila za svoj cjeloviti teritorijalni suverenitet, pobjedila je u tom krvavom, agresorskom pohodu istočnih nam susjeda. Vojno-redarstvene akcije "Bljesak" i "Oluja" označile su kraj ratnih događanja i početak izgradnje civilnog društva.

Danas je Hrvatska suverena i nezavisna, na putu smo prema europskim integracijama. Kao i svako dijete prečesto smo izloženi dječjim bolestima, no to je put odrastanja i teško se dade izbjeći. Ali dijete polako izrasta u subjekt s osobnošću koja se prihvaća i uvažava u susjedstvu, Europi, svijetu. I uvjeren sam da će kao odraslo imati svijetlu budućnost.

Polako nam stasaju mlađe generacije kojima će europski način razmišljanja i djelovanja biti jednostavan kao disanje, koji će nastaviti započeti put u ljepše sutra za svakog građanina Lijepe naše.

Ovih dana u Zadru se odigrava memorijalni košarkaški turnir za mlađe uzraste u sjećanje na hrvatskog viteza Denisa Špiku, koji je svoj život položio na oltar domovine. Prekrasna sportska manifestacija, koja zahvlajujući entuzijastima iz KK Borik-Puntamika živi već svoje deseto izdanje, i ostavlja svim sugrađanima i sudionicima spomen na tog plemenitog čovjeka, njegovu hrabrost i žrtvu.

U isto vrijeme u Hrvatskoj se održava i Energetski summit jugoistočne Europe, na kojoj je između ostalih sudionik i predsjednik Srbije, Boris Tadić. Prvi put se najviši dužnosnik Srbije javno ispričao Hrvatima i Hrvatskoj za sva zla i boli koje su hrvatskom narodu nanijeli pripadnici srpskog naroda.

Prethodno je sličnu ispriku već izgovorio Crnogorac Svetozar Marović, predsjednik sada nepostojeće tvorevine Srbije i Crne Gore prije nekoliko godina. No, ovo je prvi put da takvu izjavu daje najviši dužnosnik Srbije.

Denisa Špiku i tisuće drugih hrvatskih žrtava, izgubljene mladosti, nitko nam više neće i ne može vratiti, ali ovaj čin srpskog Predsjednika ipak znači korak naprijed u izgradnji nekih novih odnosa.

Pokušat ćemo vjerovati da tako razmišlja i velika većina građana Srbije, jer jednostavno zemljopis nas je učinio susjedima i morat ćemo nastaviti živjeti kao takvi i u godinama i desetljećima koja dolaze. Dug je to put i puno će rada i utrošenog vremena obaju strana trebati do potpune normalizacije odnosa između država. No, za promjene u svijesti prosječnog građana Hrvatske, trebat će proći puno više vremena.

Vjerujem da većina hrvatskih građana nakon ovog čina razmišlja slično: - Iskrenu ispriku možemo prihvatiti, ali zaboraviti ne možemo i nećemo! Nikad.

Zdravi i veseli bili!

U Zadru, 25. lipnja 2007.


Reci što misliš!